Jedini period relativne stabilnosti i prestanka (ili zatomljivanja) mržnje je bio period zajedničke države, zajedničkih interesa i barem zvanično propagiranja vrijednosti dostojnih čovjeka. Zapad je BiH izdao puno puta, s Istoka smo dobili pomoć, ali i vehabije, a Rusija sada svoju neokolonijalnu pozizcju gradi i upotrebom tako marginalnih teritorija poput Republike Srpske (da se razumijemo, i cijela BiH je za njih marginalna, pa i Srbija, ali kada ostanete bez prijatelja s kojima ste tenkovima stacioniranim u njihovim zemljama decenijama izgrađivali prijateljstvo, onda je svako bitan, makar ne bio direktni susjed). Hoćemo li naučiti nešto iz ovoga? Nećemo, prije bismo se ponovo pobili nego dogovorili da zajednički gradimo zemlju i zbacimo okove stranog hegemonizma kod nas.