Dobri stari Branko Ćopić.
Po šumi širom, bez staze, puta
Ježurka Ježić povazdan luta.
Lovom se bavi, često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa čak i – ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim, dan hoda širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.
I šta dalje bješe,
kakav je kraj?
Pričaću i to.
Poslušaj!
Krvnika vuka,
jadna mu majka,
umlatibrzo
seljačka hajka.
Trapavog medu,
oh,kuku,lele
do same smrti
izbole pčele.
I divlja svinja
pade k"o kruška,
smače je zimus
lovačka puška.
Po šumi,danas,
bez staze
puta,
Ježurka Ježić
lovi i luta.
Vještak i majstor
u poslu svom,
radi i čuva
rođeni dom.