Kad bi u tim mjestima u Nigeriji na licu mjesta bilo raspoloživo toliko novinara koliko jed na licu mjesta raspoloživo u Parizu, isto bi se novinari raskokodakali i o nigerijskim žrtvama i štampa bi sve to uredno prenosila. Ali ih tamo nema, i opasno je približiti se, nego se informacije prikupljaju od lokalne policije ili banditskih vođa, ili ponekog preživjelog svjedoka, pa koliko su oni voljni reći, i koliko toga oni žele reći, ili znaju, je sve o čemu novinari mogu izvjestiti. Jednostavno, informacija je malo, a i novinara manjka, a ono malo što ima - ne približava se budalašima Boko Harama da ne izgube glavu.