Mali princ je knjiga, ili priča o malom princu je priča nabijena homosexualizimom. Priča o dječaku koji raste drugačiji od ostalih i neshvaćenom od okoline. Sanja o malenoj planeti tj. svom svijetu gdje bi bio poštovan, shvaćen, voljen itd. zato je ta knjiga ili priča uspješna, bezvremenska i rado čitana
Svako to interpretira onako kako doživi u dubini sebe. Ja sam pročitala "Malog princa" nekoliko puta i doživjela sam ga kao knjigu koja pokušava da kod čitatelja izazive borbu za prevlast djeteta u samom sebi... Borbu za sve ono nevino, čisto, dobrodušno...
Otkud tebi ta "nabijenost homoseksualizmom", baš me zanima... Koji dio knjige te nagnao da tako pomisliš?
Ne bih se složio sa tvojom konstatacijom (ne zamjeri mi što ti govorim ti) da više puta pročitaš knjigu, a doživiš je samo jednom. Dijalektički pristup štivu. Npr. nikada ne možeš dvaput ugaziti u istu rijeku. Mijenjamo se sami pa se mijenja i doživljaj pročitanog.
Na samom početku, kada autor crta zmijskog cara, a odrasli misle da je to šešir i kada pronalazi sićušni planet - asteroid na kome može živjeti samo jedna osoba, iščitava se autorov krik kao je je neshvaćen, omalovažavan, drugačiji itd. Sve je to upakovano u priču o razlici između djece i odraslih, zapravo razlici dvaju svjetova.
Međutim, ako su obzir uzme dob autora, njegovo zanimanje i vrijeme u kojem je knjiga pisana kada je homosexualizam bio tabu-tema, vrlo lako se da izvuči zaključak da autor zapravo piše sam o sebi. O tome kako je je on drugačiji, različit, neshvaćen i kako pokušava da bude ravnopravna jedinka u društvu bez obzira na njegovu "drugačijost".
Svakao se može povući paralela između Bodlerovog Albatrosa i Malog Princa, pogotovo u dijelu gdje autor opisuje sebe kao nezgrapnog na tlu, izloženog podsmijehu, dok je u nebeskim visinama srebrna ptica kojoj se svi dive. S tim u vezi, ako smijem, dodao bih i činjenicu da je autor nestao na neobjašnjen način iznad Sredozemlja. Ne ulazeći u teorije zavjere, moguće je da se ubio zbog svega gore navedenog. Također, sve su njegove priče i pripovjetke prožete strašću za letom, ljepotom i slobodom. Kao npr. zbirka pripovjedaka "Zemlja ljudi". O kojoj bi to slobodi mogao pisati čovjek između dva svjetska rata, ako je po definiciji bio slobodan, osim o slobodi od ustaljenih društvenih formi.
Naravno, iznosim samo svoje skromno mišljenje i ne moram biti u pravu, ali kompletan Egziperijev opus ukazuje na latentnu homosexualnost. Ne nalazim ja tu ništa loše, čak naprotiv! Svaka mu čast na hrabrosti i načinu da svijetu kaže ono što osjeća. Mali princ je vrhunsko literarno djelo
Pravo je osvježenje naići na osobu u ovom virtuelnom svijetu koja ti komentar neće odmah protumačiti kao napad na vlastiti self. Lijepo od tebe što si mi objasnio svoj doživljaj knjige i uputio me u još neke stvari u koje nisam bila upućena. :) S nekim tvojim zapažanjima bih se i mogla složiti dok s nekim baš i ne bih... A to bi zahtjevalo kilometarske komentare ovdje, za što baš i nemam vremena. :/
Nevezano za ovo, par puta sam pročitao tvoje postove o nekim drugim temama i uvijek je bilo zadovoljstvo čitati iste.
Naravno, ovo nije mjesto za bilo koju iole zreliju diskusiju, a osobito o knjigama. Hvala tebi što si imala strpljenja pročitati moj doživljaj narečene knjige. Bez obzira na slaganje ili neslaganje, uživanje je sresti nekoga poput tebe.
Ako smijem biti slobodan, ako nekad želiš raspravljati o knjigama, ili bilo čemu želiš - [email protected].
Oprosti mi na možebitnoj prevelikoj slobodi koju sebi dozvolih