Tako je to kada si direktor "ničijeg". Nije stalo tebi, nije stalo radniku, svi su tu da ubiju dan i uzmu si što više mogu. Ja u svojoj privatnoj firmi zadnju zapošljavam familiju i prijatelje, neka mi i oni i Bog oproste, i ljute se do mile volje, njih ću pomoći, ali zaposliti (osim ako nemam dobar razlog u smislu njihove sposobnosti i kvalifikacija) nikada. Što se mene tiče što manje državnog, što više privatnog i procvjetat ćemo.