Ko je tu lud. Jadna politika lažnog optimizma kojom se spašavaju glave i guzice lidera vječitog bh. poniranja ka dnu, od rata do danas, rezultat je panike od zamjeranja tim liderima. Jer, sve bi se moglo vratiti kao bumerang nestabilnosti, pa zato bolje ne čačkati po ovdašnjem jadu. Suviše je, ipak, tehničke pameti u svjetskih birokrata da ne bi znali kako bh. ekonomija koju blokira unutrašnja politička “konkurentnost” ne hrani ni državu ni njene stvaraoce...
Ona postoji da bi hranila njen riplijevski aparat na svim nivoima a prije svega političke stranke što taj aparat biraju i čuvaju, sazdane u pravilu na nepotizmu i zakletvama na odanost. Priča o “Reformskim agendama” tako postaje sprdnja.Ukoliko se sve dešava u neznanju o karakteru Bosne i stanju u njoj, tek onda imamo problem. Šta još treba da se desi mimo zvaničnog negiranja države od Skupštine i Vlade njene polovine i najave pucanja jedne policije na drugu u istoj zemlji, pa da se razumije ...
da to može biti sve samo ne “povratak na reformski put”.Ta vrsta “reforme” Bosne i Hercegovine u nečijim glavama može značiti samo jedno – reforma do ukidanja same države. Kako stvari stoje, međukorak bi mogao biti ono što je, tragom trenutne uzajamne ljubavi između lidera EU i lidera BiH, u gorkoj šali sjajno vidio prof. Nerzuk Ćurak minule subote na sesiji Igmanske inicijative. U slobodnoj interpretaciji, Nerzuk je naslutio dan kada će EU, prezadovoljna reformama što su ih predano provodil
političari BiH, zvanično i svečano primiti u svoju porodicu – lidere Bosne i Hercegovine! Onda će, valjda, neko konstatirati da iza tih sjajnih lidera reformatora nema odavno nikoga, ni države Bosne i Hercegovine, ni naroda…
http://www.tacno.net/novosti/reforma-do-ukidanja-same-drzave/