Rekao bih da je doticni gosp. Neuman problem "debelo" pojednostavio... Razlozi emocionalne prirode, koje on navodi su, svakako, medju vaznim razlozima "skokova u stranu". U prilog tome cinjenica da je ovakvo ponasanje (varanje) vrlo malo vjerovatno u tek uspostavljenim vezama ili brakovima, kada parovi obostrano osjecaju vezu, strast, jednom rijecju, zaljubljeni su... Kako osjecaji pocinju da se "hlade", upravo proporcionalno raste mogucnost (mozda i potreba) za popunjavanjem emocionalne praznine. Znaci, sto je veza starija, potreba za "utjehu" je izrazenija, vjerovatnija... Opet, stvar je daleko kompleksnija nego sto izgleda i citav je niz faktora koji mogu odrediti "ponasanje": od subjektivnih, koji i sami mogu biti veoma raznoliki; preko okruzenja kojeg je individua dio; kultura (razlicito poimanje i pristup "varanja" u razlicitim kulturama, npr. Daleki istok ; religija ( konzervativniji dijelovi npr. U Islamu); socijalni status; svijest, obrazovni nivo,..., itd. Sto bi rekli:"Koliko ljudi, toliko cudi." Jedno je sigurno - univerzalni sablon ili kalup kao objasnjenje tesko da postoji. A ako i ima pravilo, onda su izuzeci takvog pravila - pravilo!