dođe, bezbeli, takav vakat, kada se smireni i pametni povuku pred nasilnima i onda se nakaze svakakvih fela uzdignu i onda takvo stanje obuzme sve i traje... dokle li, kako li - niko ne zna mladi ljudi postaju nalik strcima od brige i iscrpljenosti i životi postaju bolni trenuci straha i očaja i uvijek je negdje tako... gluho vrijeme tišina a tamo gdje se čuje glasna pjesma sa zasijanih polja i voćnjaka - ljudi žive sretno, jer, nakaze bježe od reda i rada