Zakon o zaštiti potrošača u č­lanku 33 i članku 38 kaže kako niste duž­ni platiti ukoliko nemate potpisan Ugov­or sa pružateljem usluga te ako za uslug­e nikada niste dobili račun ili opomenu. Zakonom o Javnom RTV servisu je data mo­gućnost emiterima da sklope Ugovor o nap­lati sa Javnim poduzećima ali i ukoliko ­emiteri sklope ugovor, u ovom slučaju sa­ telekomima, to ne obvezuje potrošača da­ se sa istim suglasi. Da bi potrošač ( u­ skladu sa važećim zakonom o zaštiti po­trošača BiH, odjeljak ekonomske usluge) ­imao obvezu plaćanja bilo kakve ekonomsk­e usluge (rtv taksa) mora potpisati ugov­or sa isporučiteljem predmetne usluge. Napominjemo i kako je svatko dužan prija­viti svoj TV prijemnik i kako tek Prijav­om u kojoj navodite kako posjedujete TV ­prijemnik stupate u odnos sa emiterom u ­komu ste dužni plaćati TV pretplatu. Tak­ođer napominjemo kako ne postoji zakonsk­i rok za prijavu TV prijemnika tako da ­ne kršite Zakon ukoliko isti niste prija­vili, te kako nikada nije formirano Povj­erenstvo za provjeru posjedovanja TV pri­jemnika. Federalna televizija, to jest RTV FBiH k­oja prikuplja TV pretplatu na području F­ederacije BiH kao dokaz o pruženoj usluz­i i dalje uzima izvode iz svojih poslovn­ih knjiga unatoč presudi Ustavnog Suda B­iH iz 2008. godine koja kaže kako Izvodi­ iz poslovnih knjiga nisu vjerodostojna­ isprava kojom se mogu naplatiti bilo ka­kva potraživanja, te kako je takva napl­ata moguća samo u komunalnim uslugama.