Sacuvati ovo od zaborava i nestanka je za svaku pohvalu. Izrada cilima i serdzada, je vise od tkanja - to je ritual. I vrlo dug proces, koji, ukoliko se ne ucini zabavnim, bio bi skoro mukotrpan. Jer za izradu jednog cilima, potrebno je 3-4 sedmice. Kao i priprema materijala od runa, pranja vune, predje ( uvrtanja vune u niti), skladistenja i farbanja - posao koji traje mjesecima. Razboji za tkanje, unikatne drvene konstrukcije na ciji bi se vrh izvisio originalni cilim koji se 'kopira', cesto nazvane i "stanovi za tkanje" su takodje itekako vrijedni cuvanja od zaborava...A opet, tradicinalno tkanje jednog cilima je neponovljivo iskustvo, koje u domacinstvo unosi praznicno raspolozenje: djevojke, nerijetko tri, provode sate, dane, sedmice sjedeci pred razbojem uz dobro raspolozenje, price, pjesmu, shale, zelje i snove... Zavresen, otkan cilim je ne samo estetski gledano, vrijedan paznje. To je i dragocjen dio namjestaja, ponekad brizljivo cuvan i koristen samo u vaznim situacijama (prijem gostiju, zenidbe ili svadbe,...). A vrlo dragocjen, cijenjen poklon, sto cilimi (i serdzade) znaju biti... Nazalost, u Bosni vjerovatno ne vise. Jos jedan specifican segment tradicije i dragulj kulturnog naslijedja u nestajanju.