ko hoće da ide, neka ide,samo mene ne zovite. podsjetiću vas, da ovdje pored nacionalista i onih koji su se uhljebili od nacionalizma,mislim na stranačke poltrone,rodbinu i one koji su dali hiljade KM za radno mjesto o državnoj sisi, i neradnika koji traže posao,a mole gospoda boga da ga ne nađu i onih koje žele otići po svaku cijenu odavde, ima i nas koji rade posao,zarađuju na tom poslu i pristojno žive od svoga rada,a nisu ni sekunde ovisni o bilo kome od ovih gore navedenih,nego isključivo su ovisni o svojoj sposobnosti za rad,red i radnu disciplinu. toliko.
Ima nas, istina. Ali sjeti se kako ti je bilo teško pronaći posao. Ja sam se pošteno "naradio" dok ga nisam uspio pronaći bez veze i plave koverte. Sada imam posao, dobro sam plaćen ali i radim mnogo za tu plaću. Kad vidim poltrone na državnoj sisi koji ne rade ništa a opet primaju plaće o kojim ja mogu samo sanjati, muka me jednostavno uhvati. Još kad skontaš da te plaće primaju od tvog rada, pošteno se naljutiš.
Problem u našoj zemlji je što postoje dvije krajnosti. Jedna su svi budžetski korisnici, koji ne rade ništa a primaju velike novce za taj nerad. Drugi su nezaposleni, koji, kao što ti kažeš, traže posao a mole Boga da ga ne nađu, čast izuzetcima. Između te dvije grupe, koje su u stanju socijalne potrebe, jer ih drugi moraju izdržavati, se nalazi mala grupa populacije, koja radi i želi živjeti od svog rada, ali ukliješteni između ove dvije grupe, ne mogu jer se sve u zemlji lomi preko njih.
Prikaži sve komentare (109)