Veliki covjek prije svega, a tek onda najbolji vozac ikada. Covjek koji je zaustavljao svoj bolid da pomogne kolegi, covjek koji je zivio i umro za ono sta voli i zbog kojeg je danasnja formula sigurnija nego ikad prije. Covjek kojeg je Ratzenbergerova smrt jako pogodila i koji je spakovao austrijsku zastavu u kokpit kako bi je rasirio nakon utrke ciji kraj ni sam nije docekao. Covjek koji je bio velicina na stazi i van nje i kome ni jedan danasnji vozac ne moze prismrditi ni u kom pogledu. Covjek kojeg su neki mozda mrzili zbog agresivnog nacina voznje, ali kojeg su bas svi postovali. Zbog njega su utrke bile zanimljive i uvijek si znao da nisi sve vidio. Za razliku od danasnjih vozaca od kojih 99% nema muda dostojna F1 bolida. 1.maja 1994 svijet je izgubio velikog sportistu i velikog covjeka. Pocivao u miru Ayrtone, tvoje ime ce zauvijek biti ispisano zlatnim slovima u historiji ovog sporta. Veliki, najveci ikad.