Nove stranke ili ljudi na vlast dolaze uz pomoć masa onda kada je većina nezadovoljna, a primarno zbog nezaposlenosti. U sadašnjosti bh. društva, većina onih koji ustaljeno glasaju (ili su dio biračkog tijela koje ovisi o onima koji glasaju) je više zadovoljna nego što nije. Potcjenjujete činjenicu da je veliki procenat onih koji ne glasaju, a najviše mladi, vezan za one koji glasaju a koji su još uvijek radno vezani za strukturu koja fin. i pol. ima utjecaj na radne odnose i mjes. prihod.
Ona stara “računajte na nas” možda i ne pali kod većine takvog neglasačkog tijela, pa računati na iste je gotovo kao “beating a dead horse”. Mladi su jedina podgrupa u tom tijelu koji bi mogli odstupati od glasačkih opcija roditelja, i opet više u odredjenim sredinama. Što znači, opet imaju nade potencijal. Nove stranke nemaju ni infrastrukturu/mrežu utjecaja koju stare imaju. Za nove, uspjeh je kao izgradnja Vc, ako imaju volju, poruku/prog., market., sredstva i podrš da opstanu na duge staze.
I, naravno, nove pol. opcije su fin. više ovisne o stran. i dom. (individualnim) sponz., što se može odraziti na percepciju nezavisnosti njihove politike ili programa--i drugima poslužiti kao protuargument. Neki su u politici zbog ličnih interesa, i kad udju u institucionalna tijela, ne šire se dalje, ili bez elana kao u početku--ali takve stranke umnožavaju broj političkih opcija na ili u vlasti. Loši primjeri takve političke strukture vlasti se mogu naći u nekim od francuskih "Republika."
Izvinjenje za previše povezanih komentara....podjetio me je današnji članak o profesoru u avionu da od tudjeg (kao navedeni francuski) nisam vidio mnoštvo domaćih primjera za funkcionalni impasse... toliko za danas.