Kao neko ko je bio čitav život veliki vjernik, a sad ateista, ovo mogu da potvrdim, barem donekle. Normalno da se osjećaš sretnije kad "znaš" da i kad umreš čeka te još bolji život, livade, djevice, ma šta god hoćeš. Kad ti neko umre, kažeš na boljem je mjestu i znaš da ćeš ga sresti opet kad tad. Bez vjere, toga nema. Smrt i to je to. Za mnoge je to depresivno, međutim, bolje je živjeti u istini kakva god ona bila nego u laži i obmani.
Čeka te veliko ništa. Da se vjernika pita nikada ne bi umirali. Šupljiranje.
Upravo suprotno. Ja kad sam skopčao da su religije laž gledam život sa puno ljepše strane. Gledam prirodu i svemir sa više ushićenja i poštovanja.
Prikaži sve komentare (92)