....I slavni djedovi moji tako su ginuli za te,
Na tvom braniku vazda prsa im bijahu zid;
Ah, ti si grlila nekad moje čelik-Hrvate
I svojom oštrila rukom mačeva njihovih brid.
Na ravnom Duvanjskom polju ti alem-krunu splete
Našemu prvom kralju, oj zlatni sance moj!
Najdraži to mi je listak povijesti naše svete,
Jer tada Hrvat vitez u svom bijaše svoj.
Željezna njegova ruka bezbrojne vojske svlada,
Pred njom je narode mnoge hvatao trepet i strah,-
I gordi mletački lav je plačao harač nam tada,
Prijestolju našem sjajnom ljubeći podnožja prah.
I naše plovljahu lađe pučinom Adrije plave,
U mednoj hrvatskoj rijeci s njima se orio poj
Hrabrih mornara naših što ih je put bajne slave
Vodio kroz strašnu buru lik arhanđeoski tvoj.
@kje
Ah, to je davno bilo! Stoljeća prođoše mnoga
I tamnim prekriše plaštom tvojih nam stopa trag:
Kad je međ krvnom braćom prestala carevat sloga,
Zlobni je Arapov unuk na rodni kucn’o nam prag.
I tada, slobodo zlatna, njegova prljava ruka
Međ nama iskopa tebi dubok i leden grob –
I od tog kobnog časa do danas u moru muka
Hrvatski narod je bio – tuđa sluga i rob.
Stihovi iz pjesme "Sloboda" Muse Ćazima Ćatića