Sjecam se Ramazana koji su prije par godina bili u augustu. Cijeli dan radim, doduse ne fizicki posao, dodjem kuci s posla, malo prilegnem i oko 18 h na trcanje. Istrcim 4-5 km bez nekog veceg napora. Normalno, slagao bih ako kazem da nisam osjetio napor u svemu tome, ali moram reci da nije nista strasno. Necemo posmatrati to sa vjerskog aspekta, ali nitko ne moze osporiti da to covjek ne popravi, a najvise karakterno i psihicki. Narmalno, samo ukoliko je u tome iskren, a ne da posti zbog drugih ljudi ili iz nekih trecih razloga. Dakle, da bi post u tom smislu dao rezultate, onda on mora biti strogo iskren i striktno izmedju nas, mene i Boga, kao nasa tajna. Takav post covjeka "isklese" da lakse podnese mnoge zivotne situacije. Dakle, nema Bog nikakve koristi od mog-naseg posta. Njemu nas post ne treba. Nas post prvenstveno i iskljucivo treba nama, ne da bi nam naudio, bas suprotno, samo mu treba pristupiti na pravi i ispravan nacin.