Svi nesto trabunjaju samo Ramiz Salkic zamisljeno gleda u daljinu, sjeca se svog djetinjstva, bezbriznih djackih dana, skolskih klupa i ucionica, druzenja i prvih simpatija, ushicenja i nemira svoje rane mladosti i u svojim mislima on je daleko, daleko od ove sobe, konferencije, ovih ljudi i razgovora.
Ramiz je opet djecak.