Pa ono kad dišeš da bi je sreo opet i ono kad se ona pravi da te nije vidjela. Onda se upoznate i ti joj nosiš osmjeh a ona donosi sebe, razlog tvog života. Kišne te kapi ne dodiruju a sunce u sahari ti pravi hlad...Ne hodaš, više kao lebdiš, a njen zagrljaj vodi te u najsjajnije odaje prepune mirisa i ljubavi. Nepostojim jer je volim....volim i volim !!!!!
071SA@ kad obilaziš cvjećare i ustanoviš da u cijelom gradu nema dovoljno lijepe ruže....kad pogledaš u nebo i vidiš da oblaci pišu njeno ime ... kada pokrivaš njene tragove u snijegu da ih pahulje ne pokriju...kada vidiš da potok iscrtava njen osmjeh i kada ti od pomisli na nju prestane zubobolja.... tako je, uh, da me boli što je volim a umro bih bez nje....