Dodik nadimak "Ronhil" nije dobio zbog ratnih poduhvata, nego zbog trgovine visokoakciznom robom. Naposljetku, može sam sebe Mile nazivati Baja koliko hoće, ali će uvijek ostati "Ronhil" i nikada neće biti recimo Mile Haubica.
Kako sada stvari stoje, atrofirani mehanizmi međunarodne zajednice neće uraditi NIŠTA da spriječe Milorada Dodika, koji će održati 1,4 miliona maraka vrijednu predizbornu terevenku, koja je sama sebi svrha, koja ne može dovesti do bilo čega konstruktivnog i koja je potencijalno realna opasnost po stanovništvo u Bosni i Hercegovini.
Ali, taj vražji referendum najveća je opasnost, prije svega, po istu tu Republiku Srpsku kakvu je znamo, a koja stoji u referendumskom pitanju. Zašto?
Hajde jednom za svagda da razriješimo pitanje semantike i nomena koje sastavljaju Bosnu i Hercegovinu. Naprvo, Republika Srpska je republika koliko je i Federacija Bosne i Hercegovine federacija u državnopravnom smislu. Dakle, NIŠTA, NULA, smijurija, zamlaćivanje očiju, izmaštana kategorija...Pod alkoholnim isparenjima u bazi Rajt Peterson, učinilo se kreatorima klimavog mira kako će spriječiti dalji masakr tako što će dozvoliti kreatorima rata da se igraju toponima i svoje zapišane teritorije.
Vremenom, entitet Republika Srpska, počeo je, vođen prije svega Miloradom Dodikom, na krajnje jednostavnoj nacionalističkoj matrici da se ponaša kao nekakva odistinska republika. I imalo bi to smisla da nije direktno kontraustavno i da se direktno ne kosi sa potpisanim Dejtonskim mirovnim sporazumom. Te, tako i ovo referendumsko pitanje, osim što uvodi jedan vjerski praznik u sekularnu institucionalnost, ima još jednu slabost, a to je NEUSTAVNOST.
Dodik je od ratnih dana naovamo pokazao i dokazao da su mu stražnjica i džep mnogo bitniji od bilo kakvih "srpskih republika". Nije Dodik krvario za istu tu izmaštanu "samostalnu republiku". Na koncu, nadimak "Ronhil" nije dobio zbog ratnih poduhvata, nego zbog trgovine visokoakciznom robom. Naposljetku, može sam sebe Mile nazivati Baja koliko hoće, ali će uvijek ostati "Ronhil" i nikada neće biti recimo Mile Haubica.
I narod mora da shvati, isti onaj narod koji je možebitno emotivno vezan za ime entiteta, da je Dodiku do samog imena, a bogme i do entiteta stalo kao do lanjskog snijega.
Vođen tvrdim pragmatizmom na tenkovima SFOR-a, uz blagi politički uragan SAD-a i Medlin Olbrajt, došao je na vlast Titov socijalista, Markovićev reformista, paljanski nezavisnjak, banjalučki socijaldemokrata, koštuničina desnica, tadićeva ljevica, samosvojna nacionalistička pričalica i izmaštani secesionista. Rekli bi kao švajcarski nožić. Deset u jednom.
No, problem je upravo taj što je švajcarski perorez postao neprikladan i preskup i za bahatu međunarodnu zajednicu. E, sad ta međunarodna zajednica, izgleda, nema volje i političkih muda da mijenja nožić, ali će vrlo rado skloniti komad sira koji đeljka i od koga živi ta Milina čakijica. Pogađate, komad sira je Republika Srpska.
Uz Srbiju, koja je potpisnik Dejtona, a koja direktno zavisi od politike Angele Merkel, uz Rusiju, kojoj su Turci trenutno najveća braća na svijetu, uz Ameriku takvu kakva je, eto Dejtona Dva u kojem nećemo vidjeti niti tako pijane političare, a bogme niti Federaciju, Republiku Srpsku, kantone, distrikt i ostale zamlate, koje materijalno, emotivno, politički i ekonomski kasape i dušu običnog naroda.
I zar mislite da će u takvoj konstelaciji snaga neko od nekoga braniti Republiku Srpsku? Nestaće potpisom kao što je i nastala. Dakle, u jednom trenu, bez parafa političara iz Republike Srpske. Hoće li to biti Vučić, Medvedev, Putin, Bajden, ...potpuno je irelevantno. Narodu je ionako sva borbena sila nestala u ogromnim bankarskim konglomeratima i dužničkom ropstvu. A, banka ne pita dal' je mir ili ratno stanje
I vraćamo se na Dodika. U takvom jednom, možebitno haotičnom rastakanju, on iznova i iznova ima isti cilj. Gomilanje svoje imovine i očuvanje iste. Dakako, van teritorije Republike Srpske. Što je sigurno, sigurno je. I zato mu neće biti pretjerano mrsko abdicirati, zatražiti azil, otići, pobjeći, preseliti se...forma je nebitna, sve dok su novci u stabilnim valutama na još stabilnijem mjestu i dok je Milorad sa porodicom van dometa ruke zakona.
I to je sva suština referenduma. Održavanje napetosti na nivou broj 8. Napetosti koju narod plaća od svoje bijede, kako bi Dodik sa klikom održao enormno bogatstvo nastalo na iscrpljivanju i isisavanju iste te bijede. Po cijenu nestanka Republike Srpske.
Jer, Milorad Dodik bolje od bilo kog analitičara zna da je Republika Srpska puki konstrukt, ništa više. Pa, on direktno od tog konstrukta najbolje živi. Ne žive od Republike Srpske bivši borci, djeca poginulih, otpušteni radnici, kod privatnika zaposleni robovi, izgladnjeli penzioneri, nezaposleni mladi ljudi...Njima je Republika Srpska tek prostorno vremenski frejm, okvir lične i porodične bijede.