Dan D ( dan poslije izbora) Budim se lagano ustajem iz kreveta neka tupa tisina se odbija od zidove... Nakon umivanja i pranja zubi navlacim na sebe odjecu i silazim u prodavnicu. Za divno cudo, nema guzve jutarnje po liftu, kao ni u prodavnici. Ulazim, vidim jedna jedina srednjovjecna prodavacica na poslu. Nakon pozdrava pitam je zasto nema hljeba? Kaze: “Pa dostavljac nije jutros dosao, on je sad poslanik u skupstini. Pitam je za druge dvije prodavacice, kaze: “Od jedne je muz prosao na izborima, pa je dala otkaz da bi se posvetila njegovoj političkoj karijeri, a druga je takodje prosla na izborima i dala neopozivi otkaz. Odlazim smuseno do pekare, u nadi da cu tamo kupiti hljeb, kad molim lijepo na vratima pekare pise: „Trazimo pekara i prodavacicu u stalni radni odnos jer su dosadasnji otisli na poslanička mjesta“. Vec iznerviran, osjecam kako mi tlak raste, odlucim se da odem u ambulantu i izmjerim pritisak, medjutim ljubazna sestra na salteru mi govori da ostavim broj telefona pa ce me zvati kada se ljekar vrati, jer ima hitnu sjednicu u kantonu. Pozurim kuci, osjecam bilo kako mi udara u celo, mozak radi 300 na sat, trebam napustiti ovu drzavu...Ulijecem u stan, grc u zelucu, trazim pasos, zovem agenciju da pitam za prvi autobus za Njemacku, medjutim poruka na sekretarici kaze: “Trenutno nismo u mogucnosti da odgovorimo na vas poziv, prevlacimo autobusima skupstinare na posao. Mahnito se zelim probuti i skontati da je to bio samo san, koji podsjeca na The twilight zone. Alarm na mobitelu je oglasio 6.30h, vrijeme za ustajanje i spremanje na posao, sav sretan, po prvi put nemrzovoljan, skacem oblacim se i sa osmijehom na licu idem na posao, radujuci se sto je to bio samo kosmar.