Jedan hrvatski novinar nedavno je intervjuirao Dodika. Mali isječak. Prva je opcija da se lideri BiH dogovore o nekoj relativno skladnoj budućnosti ipak, koliko-toliko, jedinstvene Bosne i Hercegovine. Zbog vrlo narušenih odnosa između triju konstitutivnih naroda u BiH (i njihovih vođa) ta se opcija čini najmanje vjerojatnom (ili praktički nevjerojatnom).
Druga je opcija da se, dogovorom lidera BiH, uspostave tri federalne jedinice u BiH, s dominantnim narodom u svakoj od njih, i s minimalnim funkcijama na zajedničkoj razini. A treća je opcija - kako mi reče Dodik - "da se raziđemo u miru". Prva je dokazano loša, treća je najlošija i vodi u rat (ne ponovio se). Ima li četvrta opcija?
Četvrta je najteža. Da su političari radili za dobro naroda, a ne svojih džepova. Nisu samo domaći političari za to krivi, nego i strani. Stranci bez ikakve odgovornosti eksperimentisali sa nama.Loši staratelji bez kontrole. Onda dobiješ političare koji su navikli da zakukaju i neko sa strane riješi stvari. Nezrelo. One kojima je tolerisano sve samo da sklone SDS, pa se sada i taj SDS čini prihvatljiviji. I one kojima je svašta tolerisano, samo da ne razmišljaju o trećem entitetu...