U ovoj 21 poratnoj godini više se i ne sjećam koliko sam kao novinarka izbornih ciklusa ispratila. Najgori dio izbornog dana je otvaranje birališta na kojima u 7h ujutro ima više novinarskih ekipa, posmatrača nego građana . Tek pokoji penzioner/ ka i revnosni članovi/ ce partija.Izvuči izjavu s imenom, prezimenom, fotografijom mučna rabota. Jutros referendum. OŠ Braća Pavlić - zvanično, sada, Ivo Andrić. Gomila nabrijanih" patriotkinja/ patriota". Daju izjave, smješkaju se u objektive fotoaparata i kamera , predstavljaju se. Došli kažu"da odbrane RS"!? Prvo sam bila zbunjena. Ali samo na trenutak. Pa onda shvatim u hipu. To su isti oni koji su svoje radne kolege 1992. istjerivali s posla. Dugogodišnje susjede iz njihovih kuća i stanova. Prokazivali ih. Otimali im imovinu. Žive spaljivali svećenike i časne sestre...To su oni koji su 25 godina znali, a krili Tomašicu. Streljali u Srebrenici starce, ranjenike, dječake... E to oni danas brane. Za nas ostale , sada se istinski pitam, ima li smisla više ovdje ostajati? Gordana Katana