Moj osmogodisnji necak ,zajedno sa ostalom djecom iz razreda,trpeo je tjekom cijelog prvog razreda torturu od jednog djecaka kojoj skola nije htjela ili nije znala stati na put.Alarmirani su bili svi,od uciteljice,prijeko skolskog psihologa,do direktora.Djeca su se vracala kuci blatnjava,iscjepane odjece,uplakana.....Placuci su odlazili u skolu i vracali se iz nje....Djecakovi roditelji su kroz osmijeh odgovarali na primedbe:"nas sin se samo brani".
Pardon,moj sestric.A onda sam ja "popricao" sa ocem doticnog djecaka.Sada je sve u savrsenom redu.Isto preporucujem svima koji imaju slican problem.
@drinsky1serbico Istina je.Nema potrebe za cestitanjem.To se moralo uraditi.
Prikaži sve komentare (61)