“Tko se može zabavljati kad mu narod trpi, kad prolijeva i krv, kad treba najviše pomoći, taj ga nikako ne ljubi, kamo li po modernom shvaćanju. Tko miruje, kad mu narod pati, pa ma i govorio, da mu ga je žao, ne ljubi naroda.
Tko ga ljubi, taj ustaje i pomaže mu. Tko ga ljubi, sprema se vazda, nastoji da razvije sve svoje sposobnosti, da mu uzmogne što uspješnije služiti. Tko seli iz svoje domovine, mjesto da ju brani od zuluma, ne ljubi razumno svoje domovine.”
Etika, Davorin Trstenjak, 1910.