Naime, u prvim mjesecima života, djeca još uvijek koriste nesvjesno pamćenje. Ova vrsta pamćenja im pomaže u prepoznavanju osnovnih potreba, poput gladi. Iako pamćenje u tom periodu nije potpuno razvijeno, mozak već počinje formirati temelje za buduće kognitivne vještine, uključujući govor i sposobnost prepoznavanja.
Kako djeca rastu i dolaze do treće godine života, mozak postaje sve prilagodljiviji. Rutina i ponavljanje postaju ključni za razvoj pamćenja. Djeca koja su okružena razgovorima i interakcijama počinju ranije razvijati sposobnost pamćenja. Ipak, s vremenom, njihova sposobnost da zapamte i prizovu informacije postaje sve jača, osobito kada su izložena vizualnim podražajima kao što su fotografije ili pričanje priča koje bilježe svakodnevne trenutke.
Kroz emocionalne događaje, posebno one koji su povezani sa strahom i bolom, djeca pamte intenzivnije. Ovaj mehanizam omogućava im da se bolje nose s traumatskim iskustvima. Kako djeca rastu i kako njihov hipokampus sazrijeva, između sedme i desete godine života počinju bolje upijati informacije i pamte čak i male detalje iz svakodnevnog života.
Ipak, podrška kroz priče, fotografije i redovite rutine pomaže djeci da izgrade temelje za uspomene koje će oblikovati njihov emocionalni i kognitivni razvoj.
Ovo je "najsretniji otok na svijetu": Nudi 300 sunčanih dana u godini i bogat turistički sadržaj
