Ukoliko primijetite da dijete često laže ili preuveličava stvari, imate razloga za zabrinutost. Naravno, sitne laži su uredu za manju djecu zato što ona slabije razumiju razliku između istine i laganja.
Čim malo porastu, treba ih ohrabriti da govore istinu, čak i ako to znači da će snositi posljedice. Ukoliko ovo ne nauče, stvorit će se problemi u njihovom odnosu s učiteljima, prijateljima, drugom djecom u školi itd.
Itekako je iritantno kada znate da dijete čuje ono što mu govorite, ali se pretvara da ne čuje. Ovo može postati problem kada vas odluči u potpunosti ignorisati. Ako zna da ćete ga stalno podsjećati, neće imati motivacije da sluša kada mu nešto prvi put kažete.
Ako ne uradi ono što ste tražili, objasnite mu da će biti kažnjen (naravno, ne udaranjem, deranjem na njega i slično). Na kraju će shvatiti da selektivno slušanje ne funkcioniše.
Naravno da dijete misli da je ono što vam treba reći najvažnija stvar na svijetu. Ne shvata da drugi ljudi mogu imati potrebe koje su podjednako važne.
Ovakvo ponašanje je prihvatljivo kada je dijete malo, no ako ovo nastavi praktikovati kada poraste, najvjerovatnije će čitav život misliti da uvijek treba biti ispred drugih. Zato je važno da uspostavite neku vrstu signala zahvaljujući kojem će znati da mora malo sačekati. To može biti stavljanje ruke na rame i slično.
