Braća Bešić kovački zanat čuvaju od zaborava: Tradiciju od 129 godina nećemo prekinuti
Kovačko znanje u porodici Bešić prenosilo se s koljena na koljeno. Sa ovim zanimanjem prvo je krenuo Mehmed Bešić 1889. godine, a čekić i nakovanj potom je u ruke uzeo njegov sin Mustafa, zatim unuk Muharem te na kraju i praunuci Damir, Belmir i Mustafa.
Dok se priprema za radni dio dana, ispred kovačnice "Hare 1889" Damir Bešić nam priča da je ovaj posao naslijedio od oca koji je prošle godine otišao u penziju.
"Ovaj posao s braćom sam zavolio još od malih nogu. Čekićem sam kao dijete udarao u nakovanj, što mi je bilo izuzetno zanimljivo. Djedovi su nas u počecima obučavali, a mi smo prvo pravili manje predmete. Nakon toga smo krenuli u ozbiljniju obuku kroz koju smo naučili zavarivanje, kaljenje... Završio sam srednju mašinsku školu, ali kovački posao je moja prva ljubav", kaže nam Damir koji je u ovom zanatu već 17 godina.
Ljubav od malih nogu
Braća Bešić zadržali su originalni izgled radionice u kojoj nastaju razne vrste predmeta, od poljoprivrednog alata preko roštilja, pa do suvenira.
Damir nam priča da posao nije lagan, kao i da se predmeti izrađuju i prodaju po sezonama.
"Za vrijeme proljeća najviše se kupuje poljoprivredni alat koji smo izrađivali u vrijeme zime. Od maja do septembra prodajemo sačeve, ražnje, peke i roštilje, dok je jesen rezervisana za plugove za oranje i sjekire", nastavlja Damir za Klix.ba.
Proljeće i ljeto sa sobom donose i mirise mesa koje se priprema na roštilju, ispod peke ili sača. Upravo zbog toga, naš sagovornik nam je objasnio proces nastanka jedne peke i sača.
"Da biste napravili peku ili sač potreban vam je toplo-vareni materijal koji ne smije biti podložan hrđi. Za izradu jednog sača potrebna su najmanje četiri sata, a prvo se radi kruženje, zatim sječenje, te iskivanje po starom načinu rada koji smo mi i danas zadržali", pojašnjava Damir.
Iako je serijska proizvodnja koja je znatno lošijeg kvaliteta u velikoj mjeri kovački zanat potisnula po strani, naš sagovornik kaže da i dalje imaju veliki broj kupaca koji su ostali vjerni kovačkim rukama.
Kupci ostali vjerni kovačkim rukama
"Sjekire imate i u prodavnicama, međutim nama dolaze kupci koji žele da im izradimo pravi alat od gibnja, federa i posebnog čelika. Također, pravimo mi i predmete po narudžbi, a trenutno imamo mušteriju iz Danske koja želi da joj napravimo sablju", kaže Damir.
Od ovog posla se može solidno živjeti, a najbolja zarada je u ljetnom periodu kada u našoj zemlji boravi i bh. dijaspora koja je izuzetno zainteresirana za proizvode Bešića.
Iako je riječ o neobičnom zanimanju, Damir nam kaže da mladi baš i nisu pretjerano zainteresirani da bi se aktivno bavili kovačkim zanatom.
"Mladi su nam dolazili na praksu, ali kada osjete da je kod nas u radionici temepratura 38 stepeni celzija oni skoro pa u samom startu odustanu. Svi bi da zarade s lake strane, ali ne ide to tako. Ne možemo svi biti ljekari, novinari... Danas je veoma teško pronaći pravog kovača, a mi smo tu jer smo odlučili da sačuvamo ono što su nam djed i otac dali", ističe Damir.
Damir je otac dvije kćerke, a iskreno se nada da će sinovi od njegove braće naslijediti stogodišnju tradiciju te da će ručno izrađeni predmeti iz kovačnice "Hare 1889" i u narednim decenijama biti sastavni dio kuća, dvorišta i poljoprivrednih zemljišta kako u našoj zemlji, ali i šire.
Marija Šerifović napala takmičara Zvezda Granda: Ubila bih se da moj sin ode to raditi
