Kako restorani dobijaju Michelinovu zvjezdicu, jedno od najprestižnijih priznanja
Ocjena koja se dodjeljuje restoranima koji zadovoljavaju visoke standarde kuhanja vodi porijeklo od oblasti koja nije mnogo vezana za kuhinju. Braća Andre i Edouard Michelin su sastavili prvi Michelinov vodič 1900. godine s ciljem stvaranja potražnje za automobilima, ali i potrebe za Michelin gumama.
Kako bi potaknuli vozače da koriste svoje automobile i više istražuju, Michelinov vodič je obuhvatio i popis restorana, hotela, mehaničara i benzinskih pumpi u Francuskoj. Nakon deset godina Michelinov vodič se proširio i postao dostupan širom Evrope i Sjeverne Afrike.
Nakon Prvog svjetskog rata izdat je i novi Michelinov vodič s boljom kvalitetom, a braća Michelin su uklonila oglašavanje i dodala popis hotela i restorana u Parizu. Michelinove zvjezdice počele su se dodjeljivati 1926. godine.
Restoranima u Francuskoj dodijeljena je jedna zvjezdica ukoliko su smatrani ugostiteljskim objektom, a 1931. godine se sistem ocjenjivanja proširio na ocjenu od tri zvjezdice. Za razliku većine ocjenjivanja zvjezdicama, jedna se ne smatra nedostatkom, a svaki broj Michelinovih zvjezdica koji se dodjeljuje restoranima predstavlja veliku čast i rijetko postignuće.Proces je pauziran tokom Drugog svjetskog rata, a nastavljen tek krajem 1939. godine. Također, Michelin je osmislio sistem ocjenjivanja za priznavanje restorana koji poslužuju hranu visoke kvalitete po umjerenim cijenama koji je nazvan Bib Gourmand.
Ocjena Michelinovim zvjezdicama u SAD-u je započela 2005. godine s fokusom na kvalitetne restorane New Yorku. Michelinov vodič ocjenjivanja pokriva 37 zemalja širom Evrope, Azije, Sjeverne Amerike i Južne Amerike. Osim toga, osmišljeno je i dodjeljivanje Michelinove zelene zvijezde koja se dodjeljuje najodrživijim restoranima širom svijeta.
Zemlje koje imaju najveći broj restorana koje su dobile Michelinove ocjene su Francuska, Japan, Italija, Njemačka i Španija.
Kako restorani mogu dobiti Michelinovu zvjezdicu?
Prvo se bira nekoliko restorana na određenim lokacijama koje će ocijeniti anonimni recenzenti koji više puta u različitim perioda obilaze restorane i ocjenjuju jela. Recenzenti pišu izvještaj o ukupnom kulinarskom iskustvu uključujući kvalitetu i prezentaciju jela, a zatim se analizira izvještaj kako bi se odlučilo koji restorani zaslužuju Michelinove zvjezdice.
Glavni kriteriji ocjenjivanja restorana su kvalitet proizvoda, ovladavanje okusima i tehnikama kuhanja, ličnost kuhara predstavljena u iskustvu jela, vrijednost jela, dosljednost.
Stavovi o Michelinovim zvjezdicama su podijeljeni. Pojedini ugostitelji odbijaju ocjene Michelinovim zvjezdicama jer smatraju da su očekivanja prilikom ocjenjivanja nerazumna i ograničavaju kreativnost kuhara.Drugi ipak smatraju da je Michelinova zvjezdica jedina bitna. Iako kuhari ne zarađuju Michelinove zvjezdice glavnom kuharu se pripisuje zasluga za uspjeh restorana.