Izraz "jedem ljuto" mogao bi da dobije potpuno novo značenje na jugu Srbije.
"Oni koji misle da jedu ljuto, shvatit će koliko griješe", kaže Aleksandar Tanić, 34-godišnji proizvođač ljutih paprika iz Niške Banje.
Sa nevjerovatnih 2.200.000 toplotnih jedinica na Skovilovoj skali, Karolina riper se smatra najljućom paprikom na svetu.
Big blek mama je nešto blaža - "samo" milion skovila.
Aleksandar nam pokazuje crvenu baburastu tvorevinu, ukrštenu vrstu između ove dvije paprike.
Jedno od nas dvoje skuplja hrabrost da proba. Druga osoba mora da snima.
Kamera jedva uspijeva da zabilježi minijaturni ugriz crvene papričice, piše BBC News na srpskom.
Ljutina se širi ustima nevjerovatnom brzinom. Intenzitet se povećava svakim udisajem.
Prvo se javlja kašalj, zatim štucanje i čudan bol u stomaku. Nema naznaka da će ljutina popustiti.
Može čaša vode?
"Zabluda je da voda ubija ljutinu, ona je samo proširi", kaže Aleksandar.
Pa šta je onda rješenje?
"Mlijeko i mliječni proizvodi najbolje suzbijaju ljutinu, ali ja je gasim rakijom."
A tek treba da probamo i sos, zbog kojeg smo isprva i došli.
Ljuta radoznalost
Aleksandar Tanić je iz čiste radoznalosti počeo da istražuje ekstremno ljute paprike.
"I ja sam ranije vjerovao da jedem ljuto, ali onda sam shvatio da to nema veze sa ljutinom koju nose ove paprike", priča nam dok prolazimo kroz plastenike na iznajmljenom placu nadomak Niša.
Ljutina se osjeća u vazduhu, bukvalno.
Po struci elektrotehničar, Aleksandar se nikada u životu nije bavio poljoprivredom, kao ni ostali članovi njegove porodice.
To se promijenilo prije dvije godine.
"Prvo sam kupovao neke sadnice, a sada proizvodim sopstveni rasad i sjeme", kaže.
Sve što zna o uzgoju paprika, naučio je preko internet portala i foruma.
U četiri plastenika, Aleksandar uzgaja više od 20 vrsta ljutih paprika sa različitih kontinenata.
"Sve su to strane vrste iz Amerike, Afrike i Azije", kaže i pokazuje na crvene tačke različitih nijansi, razbacane po zelenilu.
Karolina riper, Big blek mama, Trinidad moruga škorpion i Mustard habanero su samo neke od papričica koje se mogu ubrati u Aleksandrovim plastenicima.
Pored osnovnih, uzgaja i različite ukrštene vrste, a želja mu je i da napravi sopstvenu vrstu.
"Sve će one biti ljute, a mnoge će biti ljuće i od roditelja od kojih su potekle."
Taniero ljuti sos
Završavamo obilazak plastenika i odlazimo do male kuće na početku placa.
Pod nadstrešnicom je postavljen sto sa gomilom ljutih paprika rasutim po plastičnom stolnjaku.
Nekoliko metara dalje, krčka se ljuti sos, glavni Aleksandrov proizvod.
Najveći dio paprika potroši se na spremanje sosova.
"Modifikovao sam recept za kečap moje majke i ubacio dosta ljutih paprika. Tako je nastao Prvi ljuti sos", priča Aleksandar.
Naziv Taniero predstavlja igru riječi, kombinaciju njegovog prezimena Tanić i habanero ljutih paprika.
Stavljamo malo sosa na vrh plastične viljuške i probamo.
Kao što sam naziv kaže - ljuto je. Ne može se drugačije opisati. Ali je i ukusno.
Za one sa "slabijim jezikom", postoje i dva blaža ukusa Taniero sosa. Kruška-vanila i bijelo grožđe-cimet.
Aleksandar nam otkriva da radi i na četvrtom ukusu.
"Šljiva-čokolada-šljivovica", kaže i obećava da će sos biti "zaista nešto posebno".
Koliko ljute paprike mogu da budu ljute?
Karolina riper je naljuća papričica na svetu, sa nevjerovatnih 2.200.000 toplotnih jedinica na Skolvilovoj skali.
Poređenja radi, halapenjo papričice, koje se mogu naći na meniju beogradskih restorana, sadrže od 2.500 do 8.000 jedinica na istoj skali.
Aprila prošle godine, jedan Njujorčanin je završio u urgentnom centru zbog akutnog suženja krvnih sudova u mozgu, nakon što je pojeo Karolinu riper.
Tridesetčetvorogodišnji Amerikanac je učestvovao u takmičenju jedenja ljutih papričica i ljekarima se javio zbog jakih glavobolja koje su uslijedile danima nakon što je jeo Karolinu riper.
Dijagnostikovan mu je Kol-Flemingov sindrom - stezanje krvnih sudova koji snabdijevaju mozak krvlju.
Problemi u proizvodnji
Iako kaže da su njegove paprike dobre u borbi sa kardiovaskularnim problemima i zdrave za disajne puteve, Aleksandar kaže da ih nije lako brati.
Danas je teško naći radnike, a još teže naći one kojima ne smeta ekstremna ljutina.
"Ljudi žele da rade, ali dešava se da dođu, rade jedan dan i onda dobiju alergiju, mučninu ili opekotine, bez obzira na zaštitnu opremu", kaže Aleksandar.
Srećom, on je otporan na ljutinu. I ne odustaje.
"Na jednom forumu sam pročitao da su prvih deset godina najteže. Ovo mi je tek druga godina, tako da sam strpljiv."
Klub ljutih ljubitelja
Pored uzgajanja novih vrsta paprika i stvaranja sosova, Aleksandar planira da na placu otvori i Klub ljubitelja ljutih paprika.
"Tu će moći da razmjenjuju iskustva, probaju nove vrste, ali i jela začinjena ljutim paprikama", kaže Aleksandar.
Takođe želi i da organizuje takmičenje u jedenju ljutih paprika.
Svim učesnicima želimo sreću.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
