Zbog čega je običaj da se za Praznik rada jede grah

Grah je stigao u Evropu u 16. stoljeću. Gianbattista Barpo je u knjizi "Poslastice poljoprivrede i sela" naveo da je ova namirnica naročito zdrava za bubrege i slezenu. Grah je bio popularan i na dvoru.

Kada se Katarina de Medici udala za Henryja II, sa sobom je povela nekoliko kuhara te je u francusku kuhinju "uvela" grah. Naime, smatra se da je ona osmislila recept za cassoulet - složenac od graha, patke i kobasica.

Bivši američki predsjednik Ulysses S. Grant je zahtijevao da se na njegovoj inauguraciji 1868. godine služi njegovo omiljeno jelo - zapečeno grah.

Ipak, grah su najviše konzumirali siromašni pa je tako nazvan "sirotinjskom" hranom. U Sjedinjenim Američkim Državama se tokom Velike depresije poticala konzumacija graha zato što je bogat bjelačevinama i predstavlja odličnu zamjenu za meso.

Energetska vrijednost 100 grama graha je 333 kalorije, od čega je 60 posto ugljikohidrata. Radnici su nakon jedne porcije bili spremni za težak i dugotrajan rad. Ova namirnica se inače dijeli ljudima kao simbol pravog radničkog jela.