O značaju, djelotvornosti i upotrebi kelja za naš portal piše Amela Ivković O'Reilly, članica Udruženja nutricionista Irske, Udruženja nutricionista Velike Britanije, Kraljevskog medicinskog udruženja Velike Britanije i Dip. NT, M.B.A.N.T M.N.T.O.I M.R.S.M.
Prednost kelja kao povrća je njegova dostupnost tokom cijele godine i zahvaljujući svojoj otpornosti na mraz pogodan je za uzgoj u hladnijim krajevima. Najbolji okus ima na vrhuncu sezone, odnosno u hladnim mjesecima kad mraz utječe na razvoj slatkastog okusa i hrskave teksture, dok je u toplijim mjesecima tvrđi i treba ga malo duže kuhati.
Kelj je siromašan kalorijama i izuzetno bogat vitaminima i mineralima. Sadrži cijeli niz zdravstveno vrijednih fitonutrijenata koji imaju funkcionalnu ulogu za ljudski organizam djelujući u smislu zaštite od raznih bolesti.
U 100 g kelja ima samo 50 kalorija - od toga je 3,3 posto proteina, 0,7 posto masti i 10 posto ugljikohidrata.
Izvrstan je izvor vitamina C kojeg u sirovom kelju ima 120 mg, dok u kuhanom čak 41 mg. Također je izvrstan izvor vitamina K, dobar izvor vitamina A i vitamina B kompleksa. Bogat je karotenoidima - beta karotenom te luteinom i zeaksantinom koji su snažni antioksidansi.
Kao i ostalo povrće iz porodice kupusnjača, sadrži sumporne tvari poput izotiocijanata koji povećavaju sposobnost jetre da proizvodi enzime koji neutraliziraju potencijalno toksične tvari. Od minerala, odličan je izvor mangana, dobar izvor kalcija, željeza i magnezija.
U nekim naučnim istraživanjima pokazalo se da rezanjem kelja na komadiće dolazi do razbijanja ćelijskih stijenki, što pojačava djelovanje enzima mirozinaze, enzima koji određene hranjive tvari pretvara u njihove aktivne oblike i koji kao takvi blagotvorno djeluju na zdravlje. S obzirom na to da vitamin C pojačava aktivnost mirozinaze prije kuhanja korisno bi bilo poprskati ga s malo limunovog soka i tako povećati koncentraciju blagotvornih hranjivih tvari. Toplina inaktivira djelovanje mirozinaze pa je važno prije samog kuhanja kelj ostaviti da odstoji bar 5-10 minuta kako bi enzimi mogli povećati koncentraciju fitonutrijenata u njemu.
Ovisno o sezoni varira i njegova priprema pa se mladi kelj može jesti svjež, nasjeckan i pripremljen kao salata, uz dodatak maslinovog ulja, limunovog soka i bijelog luka. Ponekad se mladom kelju dodaju začini kao što je cimet, a zanimljiva kombinacija je s ribizlom. Stariji kelj treba skuhati jer je sirov teško probavljiv, no ne treba ga prekuhati, jer predugom termičkom obradom gubi dragocjena svojstva i postaje premekan.
Dovoljno je od pet do najviše deset minuta kuhanja. Najzdravije je kelj kuhati na pari samo pet minuta. Tako će dobiti dovoljno vlage da omekša, zadržat će privlačnu zelenu boju, kao i važna nutritivna svojstva.
Kelj je vrlo osjetljiva biljka i ako se pravilno ne čuva listovi će mu vrlo brzo požutjeti, a on će postati gorak, izgubiti okus i mnoge vitamine. Stoga ga nakon kupovine, ako ga ne namjeravate odmah pripremati, treba čuvati u frižideru.
Zeleni čips je odlična zamjena za nezdrave grickalice, prepune soli i aditiva. Pun je vlakana, antioksidanasa i hranjivih sastojaka, a priprema se za samo desetak minuta.
Sastojci:
• pola glavice kelja (oko deset listova) • 2 kašike kokosovog putera, zagrijanog u tečnoj formi • biber
Priprema:
Odvojite listove kelja, operite ih, i dobro osušite. Isjeckajte na manje komade, dodajte tečni kokosov puter, so, biber i dobro promiješajte da se svi sastojci stope. Na pleh stavite masni papir i po njemu poslažite listiće kelja.
Zagrijte rernu na 175 stepeni, a onda stavite pleh u nju. Pecite 10-12 minuta, ali ostavite malo otvorena vrata rerne. Kelj treba da se osuši, a ne i da se prepeče... Izvadite hrskavi kelj iz rerne i ostavite da se ohladi.
Ako volite začine, u smjesu kokosovog putera i soli prije pečenja možete dodati i neke od ovih sastojaka:
• 2 kašike svježe iscijeđenog soka od limuna • 2 kašike mljevenih badema • 2 kašike susamovih ili suncokretovih sjemenki • prstohvat čili paprike • bjeli luk ili druge začine po želji
