Inspirativna priča majke dvoje djece: Kao djevojčici su joj amputirali nogu, a danas je model
Kao djevojčici dijagnosticiran joj je rak kostiju. Da bi povećala šanse za preživljavanje, imala je kemoterapije i amputaciju noge. Nažalost, gubila je i kosu, nije imala prijatelja i morala je ponovo učiti da hoda.
Danas je ostvarena kao žena, supruga i majka dvoje djece. Istakla je kako se osjeća seksipilnije nego ikada.
"Ne mogu da vjerujem da sam dozvoljavala da me pogađaju mnoge stvari. Trebalo mi je skoro 20 godina da prihvatim protezu potpuno. Ima dana kada je ne nosim ili kada me boli i stvara mi rane, ali sam shvatila jednu stvar, a to je da ne mogu živjeti mrzeći nešto što ne mogu promijeniti", kazala je Snyder.
Za rak je saznala tako što je počela osjećati bolove koji su se iz dana u dan pogoršavali.
"Probudila bih se ujutro kad bih krenula u školu i svako jutro je bilo gore. Jedno jutro nisam mogla ustati, trebalo mi je nekoliko minuta da pomjerim nogu. Nekoliko mjeseci bol je bila neizdrživa. Nakon pregleda ustanovili su da imam rak", prisjetila se.
Na kemoterapije je išla sedam mjeseci svake sedmice. Povraćala je, nije mogla jesti i izgubila je kosu.
"Hranili su me uz pomoć cjevčica. Nisam izlazila jer sam pet dana sedmično bila u bolnici. Nakon dva mjeseca roditelji su predložili amputaciju kako bi smanjili šansu da mi se tumor vrati. Pokazali su mi fotografije ljudi koji su nakon toga imali divan život i kazali da ću moći hodati, trčati i igrati sport. Tada sam shvatila da ako se trebam riješiti noge da ove užase više ne prolazim, onda ću to i učiniti", kazala je.
Noga joj je amputirana 29. septembra 2000. godine. Tada je počela njena borba. Bila je često ljuta i frustrirana, te je željela odustati.
"U januaru su mi rekli da nema raka. To je bila nova godina za mene. Fokusirala sam se na to da budem jača i da naučim hodati s protezom. Prva nije bila posebno dizajnirana, ali samo je osjećala i mogla sam stajati", rekla je.
Vratila se u školu, ali se više nije osjećala tako prihvaćeno. Prijatelji je nisu prihvatili kao jednaku sebi. Bilo joj je teško, ali se izborila i sada je sretna žena.
"Moja proteza je dio mene i onoga što sam. Daje mi mogućnost da dođem do mjesta do kojeg želim i dobila sam šansu da iskusim život sa svojom djecom i svojim partnerom. Ne mogu se sjetiti svog života kada sam imala dvije noge. Ovo je za mene normalno", istakla je.
Prihvatila je sebe i kako kaže odrasla. Naglasila je da je ključ za sreću voljeti sebe.
"Ako uspijem pomoći barem jednoj osobi svojim putovanjem, onda je moj život na Zemlji imao smisla. Nakon skoro 20 godina ponosno mogu reći toj 11-godišnjoj djevojčici: 'Hvala ti što nisi odustala", poručila je.
Istražili smo: Koliko košta održavanje Octavije 2.0 TDI i 1.5 TSI do 100.000 kilometara?
