Bez obzira na to koliko podsjetnika i alarma postavljali, jednostavno nema pomoći za one koji imaju takav problem. Mnoga istraživanja su urađena u nastojanju da se shvati zašto je to tako.
Profesor koji analizira ljudsko ponašanje Alfie Kohn, na svom blogu Psihologija danas, tvrdi da su ljudi koji vječito kasne "bezobzirni", ali to ipak ne opravdava njihovo kašnjenje.
Kohn navodi nekoliko razloga zbog kojih ljudi hronično kasne - možda uživaju pažnju kada dolaze, ili su možda previše zaokupljeni svojim životima i potrebama da ne brinu o ljudima koji čekaju.
Međutim, on napominje se to ne može primijeniti na one koji čak i sebi znaju prirediti dramatične neugodnosti. Kao na primjer, kada propuste letove ili ne odu na događaje na kojima su zaista željeli da prisustvuju.
"Možda su previše zaokupljeni poslom koji trenutno rade da ne otkrivaju koliko je sati dok ne bude prekasno", napisao je Kohn.
Psihologinja i spisateljica Adoree Durayappah-Harrison objašnjava na svom blogu "Psihologija danas" da je za neke ljude kašnjenje samo bolja alternativa.
Neki ljudi jednostavno ne vole da dođu ranije, ponekad i zbog toga jer osjećaju nelagodu zbog čekanja.
