Naše mjesto, Sarajevo: Grad koji je poznat po svojim "čekama"

Svako od nas je barem jednom čekao kod Vječne vatre. Tu smo gledali u plamen i pitali se kako smo mogli zaboraviti da naš prijatelj uvijek kasni i da smo komotno mogli doći petnaest minuta kasnije. Čekali smo i na Slatkom ćošetu, i odolijevali iskušenju miomirisa i okusa tog mjesta, jer nije pristojno da počnemo jesti sami. A čekali smo i kod Ekonomije, i razmišljali kako je sve to vrijeme provedeno u čekanju vjerovatno dovoljno da se završi cijeli fakultet.

A onda, kad napokon dočekamo željnu iščekivanu osobu, pomirili bi se - jer čekanje je vrijedilo. Sjetili bi se zašto ih volimo i zašto ih čekamo. Zato nam je svako od ovih mjesta duboko urezano u pamćenje. Ne samo zbog čekanja (što ne treba podcijeniti), već zato što nas vežu za sve drage osobe u našim životima.

Potaknuti kampanjom "Naše mjesto" trgovačkog lanca Bingo, o svim posebnim mjestima koja čuvamo u srcima, donosimo priču o gradu i njegovim mjestima susreta, okupljanja i druženja. Ulicama, kvartovima, parkovima i kafićima koji čuvaju naše uspomene. Ali probrati ih nije lako, jer svaka generacija ima svoje ukuse i afinitete. Kao što jedna od pjesama od našem gradu kaže…

"Miljacka teče i prolazi voda, mijenjaju se ljudi, običaji, moda...".

Zato, kroz ovaj tekst putujemo kroz prostor i vrijeme da pokušamo obići bar dio svih onih mjesta koja su obilježila naš grad i naše živote.

Najpoznatije mjesto susreta u Sarajevu je sigurno kod "Tete razapete". Naravno, radi se o kultnoj "figuri na stolici" umjetnika Alije Kučukalića iz 1973. godine. Taj broj nam sam po sebi govori koliki je značaj ove skulpture među svim generacijama Sarajlija. Istovremeno, govori nam i da smo prošle godine obilježili jubilarnu pedesetu godišnjicu čekanja u našem gradu.

A kad bismo već nekoga čekali i dočekali, morali bismo negdje i otići. Dom mladih i Skenderija su nam tu nadohvat ruke… Međutim, među nama ima i pustolovnih duhova koji će sa ovog mjesta prošetati – prvo ulicama, onda mahalama, i na kraju planinskim stazama – ravno do vrha Trebevića. Jer, Sarajlije su rijetki sretnici koju cijelu planinu mogu da nazovu svojim parkom. Naše mjesto je tamo gdje na dlanu imamo cijeli grad.

Ipak, vjerovatnije je da ćemo se zaputiti u neki kafić, a naš grad ima bogatu historiju ugostiteljstva. Prva kafana u Sarajevu otvorena je na Bentbaši, i to jako davno, 1534. godine. O njoj ne znamo mnogo (osim da je ponuda koktela bila jako slaba, i da definitivno nisu dolazili sa ledom), ali znamo da je bila posjećena i da je nerijetko radila po cijelu noć. Ipak, imamo osnova da vjerujemo da su ljudi i tada, omamljeni ljepotom našeg mjesta, a i kojom kapljicom viška, baš na tom mjestu gledali u rijeku i pjevušili stihove slične ovima…

"Miljacka teče i prolazi voda, mijenjaju se ljudi, običaji, moda...".

A nakon što je mnogo, mnogo vode proteklo, došlo je i zlatno doba sarajevskih kafića, kafana, barova i klubova. Ako pričamo sa nekim čija se mladost kalendarski zadesila 80-ih godina prošlog vijeka, reći će nam nešto poput: "Naše mjesto je kod Lisca, ispred Olomana, u Kaktusu ili u Kolibi".

Ovih mjesta bilo je još mnogo, a među njihovim posjetiocima bilo je muzički nadarene omladine koja ih je i opjevala, te na jedan poseban način omogućila novim generacijama da uživaju u bezbrižnosti i slobodi tog vremena.

Tako je naše mjesto i u pjesmama, gdje još uvijek čekamo simpatiju ispred Prve gimanzije, još uvijek sa rajom "surfamo na Bembaši", a ispred Olomana, gdje je sunce cijelog dana, čekamo "vesele, vatrene, kafene" djevojke koje sa mora dolaze u grad.

U međuvremenu, stare kafiće zamijenili su neki novi, a ako bismo danas pitali nekog ko je 80-ih izlazio u, recimo, čuveni Kaktus, mogao bi nam reći da je naše mjesto u parku kod Ekonomije, gdje se zabavljamo i na crno-bijelim pločama u šahu nadmudrujemo protivnike.

A nove generacije se i dalje nalaze na istim čekama, a druže se na svojim, novim mjestima. Da ih bolje upoznamo, pričekat ćemo njihove vlastite tekstove. Neka od tih mjesta su sigurno i virtuelna. I to je uredu, jer kao što kaže pjesma:

"Miljacka teče i prolazi voda, mijenjaju se ljudi, običaji, moda...".