Osteoporoza kao posljedica fiziološkog procesa starenja: "Bolest koja ne boli"
Nastaje najčešće kao posljedica fiziološkog procesa starenja ali može nastati i pod dejstvom drugih faktora. Javlja se češće kod žena nego kod muškarca. Važno je na početku naglasiti da osteoporoza ne izaziva bolove, što dovodi do toga da pacijenti nažalost veoma često tek nakon fraktura saznaju da imaju osteoporozu.
S produženjem životnog vijeka populacije osteoporoza postaje sve veći problem zbog komplikacija same bolesti. Prema podacima, trenutno u svijetu ima oko 200 miliona ljudi koji pate od ovog poremećaja. Međutim, možemo biti sigurni da je broj daleko veći jer ima veliki broj nedijagnostikovanih slučajeva osteoporoze. Može biti interesantan podatak, da je kod žena preko 45 godina osteoporoza odgovorna za veći broj bolničkih dana, nego bolesti kao što su: dijabetes, infarkt miokarda ili karcinom dojke. Zabrinjava i mišljenje da će se u narednih 50 godina udvostručiti broj ljudi kod kojih će biti ustanovljena osteoporoza, usljed starenja svjetske populacije i uticaja drugih faktora. Jedan od većih problema koje donosi ovaj poremećaj je i pojačan strah pacijenata od mogućih ponovnih lomova kosti što im dodatno smanjuje kvalitet života.
Prevencija osteoporoze je veoma važna i sastoji se od: pravilne ishrane (neophodno uzimati namirnice bogate D3 vitaminom i kalcijem), redovne fizičke aktivnosti, kontrolisanja težine i rane kontrole faktora rizika za nastanak osteoporoze.
Faktori koji doprinose nastanaku osteoporoze su: nizak BMI - manji od 19, oboljenja jetre, alkoholizam, slaba apsorpcija hrane, bolesti štitne žlijezde, hipogonadizam (kod muškaraca), primarni hiperparatireoidizam, dijabetes, reumatoidni hipogonadizam (nizak nivo testosterona kod muškaraca) artritis, hronična bubrežna insuficijencija, dugotrajno liječenje heparinom.
Dobro je znati koji su faktori rizika za nastanak osteoporoze: rana menopauza prije 45. godine života, premenopauzalna amenorea (izostanak menstruacije) duža od 6 mjeseci, oralna primjena kortikosteroida duža od 3 mjeseca, porodična anamneza, pušenje.
Osnovni problem za one koji imaju osteoporozu su komplikacije osteoporoze, a to su prelomi kostiju koje se javljaju i pri “bezazlenim” padovima, ili pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Ovi prelomi se u stručnoj javnosti nazivaju patološke frakture i one se najčešće javljaju na: kičmenim pršljenovima, vratu butne kosti ili na podlaktičnoj kosti, iako se se ovakve frakture mogu javiti i na drugim kostima.
Iz svega ovoga možemo jednostavno zaključiti da je za liječenje osteoporoze najvažnija rana dijagnoza i početak liječenja prije pojave fraktura.
Dijagnoza se postavlja na osnovu: podataka uzetih od pacijenta, ultrazvučnog Screening-a (peta, prsti) i DXA (denzitometrija) dijagnostika (kuk, kičma). DXA spada u “zlatni standard” u dijagnostici. Vrijednosti T Scor-a pri DXA dijagnostici: do -1 normalna vrijednost, od -1 do -2,5 osteopenija i vrijednost niža od -2,5 osteoporoza. Prvu denzitometriju žene bi trebale napraviti dvije godine poslije nastanka menopauze.
Važno je znati da prevencija kod ovog poremećaja ima veliki značaj, a sastoji se od fizičke aktivnosti, koja je značajna od ranih godina života do duboko u starost (duge šetnje isprekidane s 1-2 minute brzog hoda su prikladne za sve životne dobi, ali i vježbe koje mogu povećati koštanu masu i ojačati mišiće), prehrana bogata kalcijumom i D3 vitaminom (brokula ,kelj, suhe kajsije i suhe smokve, sitna plava riba, goveđa jetra, žumance jajeta, kao i razne vrste morske ribe - tuna, sardela, skuša, bakalar, haringa ,losos), održavanje optimalne tjelesne težine, prestanak pušenja i uzimanja alkoholnih pića, gaziranih napitaka, manje konzumiranje kafe, liječenje ostalih bolesti koje mogu dovesti do osteoporoze i sl. Takođe je izuzetno važno da se pacijent čuva od mogućih padova i povređivanja, jer za rezultat mogu imati lom kostiju.
Terapija se sastoji od nefarmakoloških i farmakoloških mjera. Nefarmakološki dio terapije se odnosi na kontrolu faktora rizika, dok farmakološki dio terapije određuje nadležni ljekar (reumatolog, fizijatar, ginekolog, endokrinolog). Terapija osteoporoze je dugotrajna i zahtjeva: strpljenje, istrajnost i upornost pacijenta kao i redovno bavljenje primjerenom fizičkom aktivnošću, pravilnu i uravnoteženu ishranu.
