@odrOn Vidi Odrone, nisam pročitao naučni rad na portalu, koji ti pominješ, to u suštini i nije bitno. Bitno je, kako rekoh, da citat određeno dijela nekog teksta, ne umanjuje vrijednost u vidu istinitosti i težine izrečenog, s osnovom, da je isti baziran na faktima. U tekstu se apostrofiraju izjave eminentnih stručnjaka svjetske scene iz oblasti psihologije, a neki suhoparni ispadi. U tvom izlaganju, izvodiš jednostrane zaključke i subjektivno viđenje predmeta, to je tvoje pravo, međutim, validno je samo ono što ima utemeljenje.

@odrOn Samo mi kaži, da pojave u narednom izlaganju ne spadaju u domen bolesti i devijacije u ponašanju: - Prema istraživanjima, 83 % pedera tokom života ima seksualne odnose sa više od 50 istospolnih partnera, a od njih 29 % sa više od 1000 partnera, a samo 1/16 živi sa partnerom u vezi neko vrijeme! - Perverzije u koje ulaze pederi nadilaze najgore horore i najmorbidnije scene. Kada se vrše policijska istraživanja vrsta zlocina koji se pocine u razlicitim društvenim zajednicama, jasno se dolazi do zakljucka da su ubojstva koje se pocine u pederskim zajednicama nešto najstravicnije, praceno strašnim masakrima i iživljavanjima nad žrtvom. To samo dodatno oslikava stanje pederskog uma. - Godine 1998. objavljeni su rezultati znanstvenog istraživanja u kojemu se pokazuje da jedan od tri pedera pokuša samoubojstvo. - Pederi se epidemiološki uvijek kategoriziraju skupa sa narkomanima, prostitutkama i promiskuitetnim osobama. - Pederi u SAD-u imaju 44 puta vecu šansu da dobiju AIDS. Više od pola miliona od ukupno milion ljudi u SAD-u koji imaju SIDU su pederi. - Pederi imaju vecu šansu za zarazu Hepatitisom A i B, isto je i sa sifilisom - 65% svih slucajeva zaraze sifilisom u SAD-u cine pederi iako zasigurno ne cine 65% populacije. Pederi su glavni prijenosnik i razlog zašto se sifilis koji je zamalo iskorijenjen prije 10 godina opet pojavio u statisticki znacajnim brojevima. Takoder 15% pedera ima klamidiju. Pojava gonoreje 3,68 puta cešca kod pedera, ujedno je 14% pedera njome i zaraženo. - Da je odnos kakav oni prakticiraju nezdrav jasno je iz cinjenice da pederi imaju 17 puta vecu šansu da dobiju karcinom rektuma - Pederi imaju smanjenu ocekivanu životnu dob za 8 do 20 godina - Pederima je zabranjeno donirati krv (u SAD-u od 1983.). Ne zato jer su vodeci ljudi u Zavodu za transfuziju 'homofobi' nego iz straha za one koji bi primali takvu krv.

@odrOn Odrone, od tebe čujem i dalje samo jednostrano i tendenciozno izvođenje subjektivnih zaključaka, neki argument, fakt, ne!? Zato ću ja nastaviti s izlaganjem fakata: Homoseksualizam kao oboljenje: nastanak istospolnih seksualnih poriva Već iz dobro dokumentirane činjenice da imamo homoseksualce koji imaju identične blizance (tj. braću/sestre sa identičnim genskim zapisom) heteroseksualce, možemo zaključiti da homoseksualne sklonosti nisu urođene. Prikazi slučajeva često ukazuju na čimbenike vezane uz okoliš, koji objašnjavaju razvoj različitih seksualnih sklonosti kod genetski identične djece, i podupiru zaključak da je sklonost istom spolu proizvod uzajamno povezanih utjecaja iz okoliša. Kod osoba koje osjećaju seksualnu sklonost prema istom spolu često nailazimo na jedno ili više od slijedećeg: • Odsutstvo oca, očinske figure ili otuđenje od oca u ranom djetinjstvu, jer je otac doživljen kao neprijateljski raspoložen ili nezainteresiran, nasilan ili alkoholičar; • Majka je bila previše zaštitnički nastrojena (kod dječaka); • Majka je previše tražila pomoć i bila zahtjevna (kod dječaka); • Majka je bila nespremna uspostaviti emocionalnu vezu (kod djevojčica); • Roditelji su propustili da ohrabre identifikaciju djeteta sa svojim spolom; • Nedostatak grublje igre (dječaci) • Neuspjeh u identifikaciji sa vršnjacima istog spola; • Nesklonost timskim sportovima (dječaci); • Slaba koordinacija oko/ruka i sa time povezano zadirkivanje vršnjaka (dječaci); • Seksualno zlostavljanje i silovanje; • Socijalne fobije ili ekstremna stidljivost; • Gubitak roditelja zbog smrti ili razvoda; • Odvojenost od roditelja tijekom kritičnih faza odrastanja Ukoliko se na odgovarajući način odgovori na emocionalne i razvojne potrebe djeteta, razvoj sklonosti prema istom spolu je vrlo malo vjerojatan. Ako se odjednom javi više gore navedenih čimbenika veća je vjerojatnost nastanka homoseksualnog poremećaja koji se usvaja još u ranom djetinstvu. U nezreloj dobi, razvoj djeteta obilježava upijanje i usvajanje obrazaca ponašanja, bez jake kontrole i filtara svijesti koji kod djeteta još nisu ni razvijeni. Zavođenje je vrlo rijetko uzrok homoseksualnosti, kod žena tek ponekad silovanje. Homoseksualni dječaci su najčešće 'meki', prepasivni, 'dragi'… Tu nije riječ o urođenim osobinama već o stečenim navikama. Ako je majka u životu dječaka imala središnju ulogu, onda on u mnogome oponaša svoju majku, njezine interese, način govora i uslijed toga se neće ponašati kao drugi dječaci, a onda će se lako osjećati 'drugačiji od drugih'. Kod žena lezbijki je čest emocionalni odmak od majke. Homoseksualnost je kompleks manje spolne vrijednosti. Homoseksualci imaju infantilno viđenje sebe, prisutna je tzv. lomljiva identifikacija, najčešće i loša slika oca. Sebe vide kao žrtve što im je zajedničko sa drugim ljudima s emocionalnim neurotskim problemima. Zbog zaostalost u predpubertetu i manjka muškog samopouzdanja ne mogu osjetiti pravu privlačnost prema ženama. Mladić se osjeća manje vrijedan u odnosu na svoje vršnjake, sklon se strastveno diviti i idolizirati vršnjake, a takve su čežnje u predpubertetu lagano erotizirane. Zbog zaostalosti u predpubertetu često je infantilno samosažaljenje - 'jadan ja' jer je autodramatiziranje karakteristično za egocentrično djete u predpubertetu. Jedan od faza sažaljenja obilježena je buntom, bijesom, protestom, sklonošću osveti… Kod žena sa lezbijskim sklonostima često nalazimo da su im očevi bili 'emocionalno intenzivni', alkoholičari ili zlostavljači. Takve žene, zbog bolnog djetinjstva i rane mladosti, imaju razloge da se plaše svoje ranjivosti u odnosu na muškarce. Također se i kod žena koje se nađu iznevjerenom od muškarca nakon dugotrajnih veza često plaše vezati s drugim muškarcima i traže izlaz kroz upuštanje u istospolne veze. Žene koje su bile seksualno zlostavljane ili silovane kao djeca ili adolescenti mogu nalaziti teškim ili skoro nemogućim da vjeruju muškarcima. Drugi važan razlog istospolnim sklonostima kod žena je slabo razvijen ženski spolni identitet; često iskazan u poteškoćama u odnosima s majkom – emocionalno nepristupačnom ili nesklonom da afirmira kćerinu ženskost, zatim odbacivanjem od strane vršnjaka i loše mišljenje o vlastitom tijelu.

CESTITAM DOKTORU !!! Homosexsualci su APSOLUTNO MENTALNO POREMECENI To tvrdi i nas bh AKADEMIK, prof. dr SLOBODAN LOGA

@odrOn Odrone, pročitaj moje prethodno izlaganje, parafraziram: "Bitno je, kako rekoh, da citat određeno dijela nekog teksta, ne umanjuje vrijednost u vidu istinitosti i težine izrečenog, s osnovom, da je isti baziran na faktima." Kada već insistiraš: http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=13103:homoseksualizam-ili-pederluk-projekt-u-slubi-ruenja-drutvenih-normi-&catid=38:zdravlje&Itemid=120 Kada smo kod "homofobije", mislim da je nekoretno korištenje termina "homofobija" od strane tzv. LGBT populacije, da bi se opisala odbojnost većine, čije se moralne vrijednosti kose s pojavom razvrata. Riječ "Homos" na Grčkom jeziku znači čovjek, osoba. Riječ "Phobos" na Grčkom jeziku znači strah. U prevodu termin "homofobija" znači "strah od ljudi", što apsolutno ne dopušta upotrebu ovog termina u svrhe koje se koristi. Budimo realni, "ne bojimo se mi ljudi", nego mi imamo gađenje prema pripadnicima tzv. LGBT populacije, tako da je termin "gađenje prema pripadnicima tzv. LGBT populacije" sasvim adekvatan.