"Pajzde 'vamo": Kakva je sudbina krajiškog i ostalih narodnih govora u BiH

Krajiški izrazi: dite, pa da, vire lje, odnafo, hani, brete

Na ovoj stranici može se pronaći mnoštvo glagola svojstvenih jezičkom izražaju krajiškog naroda: zvizanti, kentrati, hrljati, ustribiti, iskati, ošanti, nakarariti, halavijati, otalizanti, nazorti, otkraviti, odišćilti, hrupiti, barkati, zdimiti, iglenisati, halakati, ćuhanti i slično. Tu su i prepoznatljivi izrazi poput dite, pa da, vire lje, odnafo, hani, brete, de, pajzde, tuskav, dosadan kaj češa, navro kaj vilen, handrmolja, varenka. Većinu navedenih izraza razumiju samo Krajišnici, kao i jezički kontekst u kojem se koriste.

Profesorica bosanskog jezika na Pedagoškom fakultetu u Bihaću Almira Džanić kaže da krajiški govor posjeduje svoja obilježja i osobine.

"Govori Krajine pripadaju zapadnobosanskom ikavskošćakavskom dijalektu i neke od njegovih osobine su ikavska zamjena glasa jata (mliko, misec, mira, sikira) uz znatna odstupanja, različite vrste redukcija (kolko, tolko, rodla), prijelaz ž u r (može – more, ne mere), protetsko j (jopet), jekavsko jotovanje (đeca, đe si, niđe), ženska imena u nominativu na -e (Fate, Kadife). Ovaj dijalekt dobro razlikuje afrikatske parove za razliku od pojedinih dijalekta bosanskog jezika (džamija, čaša)", govori Džanić.

Ona navodi i da se često nazivi pojedinih predmeta ili pojava razlikuju od mjesta do mjesta u samoj Krajini.

"Studente upozoravam da bilježe takve razlike. Na maloj prostornoj udaljenosti nalazimo različite nazive za isti predmet – rerna (Bihać), kutija (Cazin) i pekara (Velika Kladuša) ili naziv za posudu u kojoj se kuha kahva – ibrik (Bihać), đugum (Velika Kladuša) i džezva. Također, u govorima Krajine nalazimo i još neke zanimljive riječi – brete (vokativ – brate), njeko, nješto (za neko, nešto), potkošulj (za potkošulja), dimljak (za dimnjak), dokturca (za dokorica), drimavac (za visibaba), pemzija (za penzija), vajik (za uvijek), oktombar (za oktobar), prekuća (za dvorište) itd.", objašnjava profesorica Džanić.

Neadekvatna promocija vrijednosti dijalekata i mjesnih govora

U izoliranim dijelovima Unsko-sanskog kantona, kako dalje govori, danas se mogu čuti i neke arhaične govorne osobine kod tzv. idealnih ispitanika, ali se kod mladih ljudi "brišu" govorne osobine mjesta iz kojeg dolaze.

"Brisanje arhaičnih govornih osobina rezultat je neadekvatne promocije vrijednosti dijalekata i mjesnih govora. Dok druge države takve vrijednosti promovišu kroz sistem obrazovanja, različite projekte i istraživanja, Unsko-sanski kanton u tom pogledu zaostaje u odnosu na druge kantone u Bosni i Hercegovini i zemlje u okruženju. Pedagoški fakultet Univerziteta u Bihaću znatno mijenja sliku i stav o govorima Krajine, jer se na Odsjeku za bosanski jezik i književnost izučava dijalektologija. Kroz kolegij Dijalektologija studenti stiču osnovna znanja o dijalektima i načinima njihovog izučavanja i čuvanja", ističe naša sagovornica.

Iskusni novinar Mirza Sadiković, koji je skoro cijelu karijeru proveo kao dopisnik iz Krajine za medije iz Sarajeva, kaže nam da je zbog specifičnog krajiškog naglaska bio prepoznatljiv kod drugih kolega.

"Imao sam valjda životnu sreću da sam odrastao i formirao se u području BiH u kojem je novoštokavsko narječje tadašnjeg sh/hs jezika kojim se govorilo bilo najkompletnije. Valjda je taj prostor od Velike Kladuše pa sve do Banjaluke najmonolitniji, povezani su, nedjeljivi i odmah prepoznatljivi, po jeziku i govoru. Tako sam odmah po svom izgovoru, akcentu, ali i pisanju bio prepoznat. Govorili su mi 'govoriš tvrdo, sirovo, krajiški, otegnuto'. Međutim, u tom je našem jeziku i govoru bilo najviše tradicije, koja je u naš jezik došla preko franjevačkih hroničara i muslimanskih pisaca turskog perioda, pa sve do danas", govori.

Međutim, kako smatra Sadiković, u tom vremenu u redakcijama, televiziji, radiju i listovima, bosanski jezik i govor doživio je da ga pojedinci kastriraju, a tu kastraciju proglase naučnom i zasnovanom.

"Oni su u redakcijama pravili dar-mar u jeziku. Imam u svojim ličnim ahivalijama mnogo primjera koji govore o unakaženju jezika, izgovora. Zastranjivanja u jezičkoj praksi bilo je mnogo, ali u rušenju tradicije najbolji primjer bio je upotreba glasa h, pravilu raspodjele fonema, itd. Kod pisanja pa onda u izgovoru, naprimjer čuvat ću, ali se izgovaralo čuvaću, što se nije moglo prihvatiti, ili plešćeš, ozepšćemo, opametit ćemo se - opametićemo se", objašnjava.

Kako sačuvati specifičnosti pojedinih jezičkih područja u BiH?

Bosanskohercegovački govori, među kojima se nalazi i krajiški, pripadaju četirima od ukupno sedam štokavskih dijalekata: istočnobosanskom, posavskom, zapadnom i istočnohercegovačkom, objašnjava za Klix.ba Senahid Halilović, predsjednik Slavističkog komiteta BiH, autor Pravopisa bosanskoga jezik, te koautor Gramatike bosanskoga jezika i Rječnika bosanskoga jezika.

"Prva dva su arhaičnija, druga dva progresivnija. Jedino je istočnobosanski dijalekt u cijelosti unutar BiH. Svaki mjesni govor ima akcenatskih specifičnosti u odnosu na susjedne govore. Najviše elemenata starije štokavske akcentuacije ima u posavskom, potom u istočnobosanskom dijalektu. Akcenatski sistem standardnog bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika najbliži je akcentu istočnohercegovačkog dijalekta", kaže profesor Halilović.

Na pitanje kako sačuvati specifičnosti pojedinih jezičkih područja u BiH, da li prijeti nestanak (starim) jezičkim izrazima i bavi li se struka time na neki način, Halilović kaže da su dijalekti živo vrelo iz koga crpe i književni i standardni jezik.

"Oni pružaju dragocjene podatke za raznovrsna istraživanja jezika, u njih je učitana sveukupna prošlost jedne ljudske zajednice, sve seobe i svi kontakti s drugim jezicima i kulturama. Umiranje dijalekata nije samo pitanje struke. Nastojanja dijalektologa nisu dovoljna; država može učiniti mnogo više. Može ih zaštititi kao nematerijalno kulturno dobro, jer oni to jesu. Može mnogo više izdvajati za istraživanje narodnih govora, prikupljanje građe, objavljivanje dijalekatskih rječnika...", govori Halilović.

'Bosanskohercegovački lingvistički atlas' - najveći lingvistički poduhvat u BiH u XXI stoljeću

Profesorica Džanić smatra da se čak i fenomen odlaska ljudi iz države negativno odražava na očuvanje jezika, što je posebno vidljivo u Krajini. To djeluje i na odnos prema maternjem jeziku, dijalektima i govorima. Kako naglašava, često se dešava da građani, koji su migrirali u neku stranu zemlju, sljedećoj generaciji ne prenesu svoj jezik. Navodi i dodatan problem.

"U Krajini su specifični govori Bužima, Vrnograča i Stijene i nekada ste govornike tih područja mogli prepoznati po pojedinim jezičkim osobinama. Danas je to mnogo teže, jer se razvila svojevrsna stigma o govorima pomenutih dijelova Unsko-sanskog kantona. Bojim se da takav pristup briše najarhaičnije govorne osobine Krajine. O takvom, prije svega negativnom, odnosu prema kulturnom i nematerijalnom naslijeđu moramo govoriti, jer ćemo inače svjedočiti ujednačavanju i brisanju govornih osobina. Svjedočit ćemo gubljenju živog, narodnog govora koji je dio kulturnog identiteta Krajine", kaže Džanić.

Projekat izrade nacionalnog dijalektološkog atlasa, kojeg profesor Halilović smatra obavezom Bosne i Hercegovine u oblasti lingvistike, trebao bi spriječiti nestanak kulturnog identiteta, u ovom slučaju govora i specifičnosti pojedinih jezičkih područja u BiH.

"Projekt 'Bosanskohercegovački lingvistički atlas' zasnovan je prošle godine u ANUBiH-u. To je najveći mogući lingvistički poduhvat u BiH u XXI stoljeću. Obradit ćemo i u pet velikih tomova na kartama predočiti građu iz 230 mjesnih govora, prikupljenu uglavnom 70-ih i 80-ih godina XX st., s neophodnim dopunama u hodu. Uza me su dijalektolozi, historičari jezika, slavisti iz cijele BiH i iz nekoliko slavenskih država, geograf – ekspert za kartografiranje, ali i dvadesetak kolegica i kolega koji su ovome poslu pristupili ne pitajući za nadoknadu. Prvi tom (Fonetika) bit će dovršen tokom zime i promoviran u proljeće u ANUBiH-u, a tokom ljeta i na predstojećem Međunarodnom kongresu slavista u Beogradu", kaže Halilović.

Najbolji način čuvanja osobina jednog dijalekta je njegovo izučavanje i zapisivanje, jer smrću govornika umire i njihov jezik, odnosno način izražavanja. Doprinos u zaštiti kulturnog naslijeđa svoga kraja, u mjeri u kojoj je to moguće za jednog pojedinca, nastoji pružiti i Elvedin Hasanagić, autor pomenute Facebook stranice.

"Internet je danas globalni medij kojem ljudi najviše posvećuju pažnju, pa stranica koja humorom objašnjava izraze i okuplja veliki broj pratioca, može doprinijeti očuvanju kulturnog identiteta Krajišnika, a samim tim i sačuvati krajiške izraze od zaborava", kaže za kraj Hasanagić.