Avanturista iz Banje Luke na biciklu obilazi svijet: Uživanje uz malo novca
"Prvi bicikl sam kupio sa 18 godina. Bila mi je potrebna neka fizička aktivnost koja bi zamijenila rukomet kojim sam se do tada bavio. Tako sam počeo da vozim i istražujem okolinu Banje Luke, potom sa bratom cijelu BiH i hrvatsko primorje. Onda su uslijedila putovanja po Njemačkoj, Holandiji, Rumuniji, Moldaviji, Italiji, Sloveniji. Do Moldavije smo se vozili samo na dvotočkašu, a do udaljenijih destinacija kombinovano", priča Tihomir.
Na takve rute uglavnom se ide društvom, iako su "samačka" putovanja najbolja, jer tada biciklista najviše može da uživa u prirodi, da razgleda krajolike, da se odmara shodno sopstvenom ritmu.
"Otići u Moldaviju i natrag značilo je prevatili 3.300 kilometara na biciklu. Putovanje je trajalo 2,5 mjeseca i počelo je nakon što sam diplomirao. Krenuli smo iz Banje Luke prema Sarajevu, potom smo posjetili Višegrad, Užice, Beograd, Belu Crkcu, predio Rumunije u kojem je živio čuveni grof, a onda smo došli u Jaš, pogranično područje Rumunije i Moldavije. Dva puta smo prešli Karpate, ušli smo u Moldaviji, posjetili glavni grad Kišinjev, a potom se uputili za Saharnu, koja se nalazi u samoproglašenoj Transnistriji", kaže Tihomir.
Kampovali su, dodaje, uz samu granicu, a dnevno su prelazili 60-100 kilometara, u zavisnosti od reljefa. Spavali su pored puteva, u improvizovanim kampovima, dogovarajući se ponekad sa lokalnim stanovništvom da im iznajme školsku salu. Na putu se pije puno vode, pa uprkos tome što putovanja traju nekoliko mjeseci, biciklisti izgube svega dva ili tri kilograma.
"Ponekad se, naravno, dese i neprijatne situacije, iako su one, istini za volju, rijetke. U Njemačkoj je jedan momak preminuo, ali od moždanog udara, ne od napora. Kada smo se penjali uz rumunske Karpate podivljali ciganski konji su natjerali dvojicu biciklista da se 'sruče' niz liticu. U sjevernoj Njemačkoj smo vidjeli grupu biciklista u sedmoj deceniji, kako sa nestvarnom lakoćom savladavaju zacrtane rute. Stariji ljude više vole, naravno, nizijske maršrute, kakva je ona od Sjevernog mora, preko Švarcvalda, do crnog mora, dok sam ja više 'baždaren' za brdovita područja", kaže Tihomir.
Na biciklističkim putovanjima je sretao i žene koje su se odvažile na ovakvu vrstu putovanja. Tako je, kaže, u Istanbulu sreo djevojku koja se u ovaj grad zaputila sama čak iz - Finske!
"Na ovakvim putevima se teško izgubiti, jer svaka staza, svaki put ima neku svoju ljepotu. Jednom smo naišli na minirano područje, ali smo se brzo izvukli odatle. Ovakva putovanja koštaju mnogo manje nego ona preko agencija.
Jednoipomjesečni put u Njemačku me je koštao 500 maraka, a prešao sam 1.5000 kilometara. Za dva i po mjeseca putovanja do Moldavije i natrag potrošio sam sto maraka više. Preko ljeta radim kao serviser u biciklističkim šopovima, skupim kintu i potom idem na odmor", ističe Tihomir.
Ove godine će, kaže, obići Savsku turu - od izvora Save u Sloveniji, pa do njenog ušća u Bogradu. Ruta iznosi oko 700 kilometara i trebat će mu 7-8 dana da je pređe.
"Cilj te rute, koju smo predložili Savskoj komisiji u Zagrebu, jeste da podigne svijest kod naroda o opasnosti od poplava, da upozori na važnost ranih uzbuna, na upravljanje vodama, na razvoj ruralnog i cyclo turizma, koji je kod nas još uvijek nedovoljno zastupljen, dok je, na primjer, Njemačka u 2010. godini imala direktne prihode od ove vrste turizma u iznosu od 5,5 milijardi dolara. Cyclo turizam traži minimalna ulaganja - postavljanje signalizacije i smještajnih kapaciteta, a prihodi mogu biti ogromni", smatra Tihomir.
Navijači iz Mostara uz Hrvatsku u Glasgowu, potvrdio je to transparent uz šahovnicu
