"Kada je moj čamac napustilo luku nastale su pukotine u plameni su se vinuli u nebo. Pukotine su došle do okeana i mogli smo vidjeti vrelu crvenu lavu ispod vodene površine", prisjetila se Helga.
Njen dom iz djetinjstva bio je među 400 zgrada koji su nestali pod 200 miliona tona pepela i lave u danima kada je erupcija trajala. Neke od ovih građevina su se pojavile, savršeno očuvane ispod vulkanskih krhotina nakon arheoloških iskopina koje su počele prije šest godina. Rezultat toga je novi muzej Eldheimar, u prevodu "riječi vatre", koji je otvorio vrata u maju ove godine. U tom muzeju ljudi mogu pogledati fotografije života u Heimaeyu i uvid u devastaciju koju je izazvao vulkan.
Te noći 1973. godine 5.300 ljudi je ostalo bez svojih domova. Jedna osoba je umrla od posljedica erupcije. Vratili su se nakon nekoliko mjeseci i većina ih živi u istočnoj strani u blizini Vestmannaeyjara jer su njihove kuće uništene u lavi ili pepelu. Nekoliko otočana se nikada nije vratilo. Luka je skoro u potpunosti uništena.
Kada su arheolozi počeli iskopavati kuće najbliže vulkanu 2006. godine, otkrili su da je vrijeme ispod lave i pepela zaleđeno. Stolovi na kojima je poslužen doručak, odjeća i posteljina koja se suši, sve je ostalo netaknuto. Kao da će se vlasnik svakog trenutka vratiti. Mjesto je postalo turistička atrakcija. Svi turisti obavezno svrate u kafić u Vestmannaeyjaru koji drži Vinaminni Kaffihus, jedan od stanovnika koji je također izgubio dom u erupciji vulkana. Dvije godine nakon tragedije, Kaffihus se oženio i otvorio kafić kao memorijal vulkanu. Svaki stol govori priču jedne porodice sa fotografijama prije i poslije sudbonosne noći.
