Nova avantura Roberta Dacešina: Posjeta brazilskoj faveli sa članom lokalne bande

Dacešin nam u početku razgovora kaže kako od sedam miliona ljudi koji žive u Rio de Janeiru, čak milion i po živi u favelama, a najveća je čuvena Rocinha.

"Iako se o životu u faveli dosta priča te pretežno vlada mišljenje da su sve favele opasne i da se u njih ne smije ići, činjenica je da je dobar dio njih prilično miran. No i dalje postoje favele poput Božijeg grada, Vile Cruzeiro i Comexo de alemao, koje su poprilično opasne i njih je potrebno izbjegavati. U tim favelama se i danas mogu vidjeti djeca s puškama kako stoje na ulazu te je samim tim u njih moguće ući samo u pratnji lokalaca koji dobro poznaju mještane. Mada, ni tada se ne preporučuje ulazak", priča Dacešin.

Dodaje kako je Brazil posjetio i ranije te je oduvijek želio otkriti kako izgleda život u favelama.

"Toliko toga negativnog se piše o njima. Da su opasne, da se u njih ne smije zalaziti... Čak su mi gotovo svi lokalci koje znam rekli da ne idem u favelu, uvijek su me strogo čuvali od ulaska tamo. A kada sam im rekao da planiram noću ući u jednu, samo su me pogledali i odmahnuli glavom", nastavlja pričati.

No uprkos upozorenjima, Dacešin je želio provjeriti da li je priča zaista istinita. Ističe kako je putujući kroz 70 zemalja svijeta nerijetko otkrivao da glasine nisu istinite te su mnoge zemlje o kojima se priča negativno - njega vrlo pozitivno iznenadile.

"Pripremajući se za putovanje, dobio sam kontakt mladića koji živi u faveli i koji je nekada bio član bande. Dogovorili smo da snimatelj, jedan prijatelj i ja platimo određen 'reket' kako bi nas on čuvao i kako bismo dobili dozvolu da uđemo s opremom i snimimo život u najvećoj faveli Južne Amerike. Prije samog obilaska rečeno nam je da postoje mjesta na kojima ne smijemo snimati, jer bi to moglo zasmetati pojedincima koji tu žive. Osim toga, moglo bi izazvati probleme našem vodiču. Radi sigurnosti nismo unosili ni bubice za zvuk, već smo snimali mobitelima. Rečeno nam je i da ne privlačimo previše pažnje na sebe i da određenim ulicama ne šetamo sami", prisjeća se Dacešin.