Posjetili smo Kutaisi: Grad "između kamena i planine" je mjesto kontrasta, modernog i drevnog
Kutaisi je grad na rijeci Rioni, a od prijestolnice Tbilisija udaljen je 221 kilometar. Također je jedan od najstarijih gradova Zakavkazja, a bio je i glavni grad nekoliko kraljevstava u Gruziji: Kolhide, Iberije (Kartli), Abhazije i Imeretije, piše Britannica.
Treći je po veličini grad u Gruziji. Nakon ruskog osvajanja, Kutaisi je proglašen sjedištem pokrajine. Često je bio pljačkan u svojoj burnoj povijesti, posebno od Turaka 1691. godine.
Tragovi historije u gradu "između kamena i planine"
Šetajući ulicama koje su danas ispunjene navijačima Bordo tima, teško je ne primijetiti tragove historije koja je oblikovala ovaj grad. Upravo su mnoge od najistaknutijih atrakcija Kutaisija povezane s prošlošću.
Glavna među njima je relativno novi baštenski bulevar koji vodi do centralnog gradskog trga. Značajni gruzijski pesnik Akaki Cereteli, koji je 150 godina star bulevar nazvao "parlamentom Kutaisija" zbog činjenice da bi se tamo okupljala gradska intelektualna elita da razgovara o važnim pitanjima.
Uske, krivudave ulice centra grada vode do ruševine katedrale iz 11. stoljeća, koju su izgradili Bogratidi, a koja stoji na brežuljku iznad središta grada.
Neposredno izvan grada nalazi se katedrala (na brdu iznad) i samostan Gelati iz 12. stoljeća, koji su 1994. zajedno proglašeni mjestom svjetske baštine UNESCO-a, također na periferiji je prirodni rezervat Sataplia, s vapnenačkim špiljama i fosilima dinosaura.
Privlačnost Kutaisija leži u njegovom prirodnom pejzažu i njegovim historijskim i arhitektonskim spomenicima, posebno njegovim jedinstvenim mostovima, katedralama i manastirskim strukturama. Grad je bogat regionalnom gruzijskom kuhinjom, muzejima i šopingom.
Za ovaj grad se veže i legenda prema kojoj je Kutaisi je bio grad odakle je uzeto Zlatno runo. Ova legenda je napisana u 10. stoljeću, a Zlatno runo je u grčkoj mitologiji predstavljalo krzno krilatog ovna Krizomala. Pojavljuje se u priči o Jazonu i Argonautima koji su isplovili u potragu za runom kako bi pravedno postavili Jazona na tron Jolka u Tesaliji.
Ljudi su živjeli u Kutaisiju i njegovoj okolini od perioda donjeg paleolita, a grad je stoljećima bio kulturni i politički centar zemlje. Samo ime Kutaisi se sastoji od tri riječi: Kva - "kamen", Mta - "planina" i Isi - "to", što u prevodu znači "grad između kamena i planine", ali je imao i druga imena, uključujući Aia , Kutaia i Kutatisiumi.
Kontrast kao glavna karakteristika
Na glavnom trgu nalazi se Kolhidska fontana. Otkako je napravljena 2011. godine, postala je simbol Kutaisija - i modernog i drevnog. Drevno kraljevstvo Kolhida, čiji je Kutaisi nekoć bio dio, postojalo je od 13. do 1. stoljeća prije Krista.
Dok se Kutaisi nalazi u unutrašnjosti, kraljevstvo se uglavnom prostiralo duž obale Crnog mora, obuhvaćajući i dijelove današnje Turske i Rusije. Kolhida je u svoje vrijeme bila prosperitetno i utjecajno kraljevstvo, a danas je uglavnom prepoznaju po svojoj ulozi u spomenutoj grčkoj legendi o Jazonu i Argonautima.
Iako nema izravne korelacije s popularnim mitom, statue životinja koje krase fontanu temelje se na zlatnom nakitu pronađenom na arheološkom nalazištu Vani koji je proizveden tokom Kolhiđanskog vrhunca.
U gradu modernog i drevnog doba, primijetan je još jedan značajan kontrast. Čim napustite samo središte grada - nestaju uredne ulice i velelepne građevine. Polusrušene zgrade, rupe na ulicama, radovi na cesti - na neki način podsjećaju na prizore koje možemo vidjeti i u našoj blizini.
Odlike modernog Kutaisija
Moderni Kutaisi je važno industrijsko središte, koje proizvodi kamione, pumpe, rudarske strojeve, tekstil (osobito svilu), prehrambene proizvode i drugu potrošnu robu. Kutaisi ima žičaru i nekoliko značajnih turističkih lokacija, a istovremeno se smatra i gradom mostova te su skoro svi su od historijskog značaja.
Bijeli most je jedna od glavnih atrakcija grada. Sagradio ga je 1850. godine vojni inženjer Vite. Godine 1860. ograde mosta su ofarbane u bijelu boju, što je odredilo i njegov naziv - Bijeli most.
Kada govorimo o gastro ponudi - imeretska kuhinja je nadaleko cijenjena kao neka od najboljih u Gruziji. Imeretsko pecivo kačapuri punjeno imeruli sirom, ponekad pečeno na ražnju, je simboličan primjer. Zapadna i evropska hrana se može naći u blizini centra grada, a asortiman uključuje brzu hranu kao i vrhunske restorane.
Govoreći o cijenama, plaća se u gruzijskom lariju, a može se reći da su približne iznosima koje bi u Bosni i Hercegovini izdvojili za iste usluge i proizvode.
