Svakodnevnica u Palestini očima Kristijana Iličića: Bodljikava žica i Izraelci koji bacaju kamenje
Iličić je u objavama na društvenim mrežama otkrio kako je nakon Jerusalema posjetio Betlehem te otkrio da je morao proći ogroman zid koji prema Izraelcima služi za "sprečavanje ulaska terorista sa Zapadne obale".
"Mislili su pritom na Palestince kojima su tim zidom debelo zašli u njihovo područje (zid nije podignut tačno na 'Zelenoj liniji' koja je odavno zacrtana kao linija razdvajanja između Izralea i Palestine, već su malo šire zahvatili i otrgnuli još jedan komad palestinskog teritorija)", navodi Iličić.
Potom opisuje kako u realnosti izgleda posjeta Ramalli, a potom i Hebronu, gradu koji je važan i u judaizmu i u islamu.
"Sreli smo jednog mladog čovjeka koji nam je iz prve ruke ispričao kakav je život danas u Hebronu. Palestinci više ne smiju imati svoje trgovine u starom centru grada blizu židovskih kuća, Izraelci su glavnu tržnicu sravnili sa zemljom, a stare, historijske zgrade nagrdili tornjevima u kojima dežuraju vojnici. Posvuda je bodljikava žica i kamere", naveo je Iličić.
Pojašnjava i da su ulice u palestinskom dijelu Hebrona posve prazne, trgovine su zatvorene, a razlog je taj što su se Izraelci znali popeti na krovove svojih kuća i bacati kamenje po njima.
"Kaže da ih Izraelci žele otjerati odavde tako da im uništavaju ekonomiju. Nastoje maknuti i tragove njihove civilizacije, 60 posto središta su srušili, čak i historijske građevine. Mladić nam je pokazao turski muzej na čijem krovu su izraelski snajperisti, kamere i žica. Ulicu u kojoj su trgovine, a iznad nje je razapeta mreža jer izraelski stanovnici iznad njih bacaju po njima kamenje, smeće, čak i kiselinu i staklo da ih povrijede. I sve to rade pod budnim okom vojske koja ne trza. No, kada bi Palestinac uzvratio kamenom, kaže on, stotinu vojnika bi se sjurilo u ulicu i zatvorilo sve trgovine kao kolektivnu kaznu", navodi dalje Iličić.
Podijelio je i izjavu mladića koji živi u Hebronu kazavši da se ne brine za budućnost jer je nema: "Ne govorim to jer sam pesimističan, smatram da smo odabrani da budemo tu, da čuvamo ovo mjesto, ne mičemo se i tako dajemo miran otpor njihovoj vojsci. Mi danas živimo u logoru. Nemamo slobodu kretanja, govora, življenja. Ipak, nećemo napustiti svoju zemlju. Nismo došli iz Južne Afrike ili Amerike ili neke druge države, ovo je naša zemlja, sva historija, folklor, sve što je tu odražava nas, našu civilizaciju."
Svoj put Kristijan je nastavio u Jordanu ističući koliko je napuštanje Palestine bilo jednostavno i lako: "Za čas smo bili na drugoj strani, nešto o čemu Palestinci mogu samo sanjati".
"Otputovali smo dalje, slobodni i u punoj svijesti koliko je ta sloboda zapravo dragocjena. Nasilje, s koje god strane dolazilo, nije rješenje. Ono samo rađa novo nasilje i sve se vrti u krug. Vidio sam koliko je teško ovim ljudima i nadam se jednoga dana slobodnoj Palestini", zaključio je hrvatski pustolov.
