Veliki Movran jedan je od najvećih vodopada u Evropi i pojavljuje se samo poslije obilne kiše
Drežnica je smještena u kanjonu Drežanke, desne pritoke Neretve, tridesetak kilometara sjeverno od Mostara. Drežanka protiče kroz prekrasni kanjon između dvije velike planine, Čabulje i Čvrsnice. Sam odlazak u Drežnicu može biti sjajan izlet, a ako u to još uključite potragu za Velikim Movranom, ugođaj će biti potpun.
Veliki Movran sigurno je najviši vodopad u našoj zemlji i regiji, a među najvišim u Evropi. Po mnogima je visok 584 metra, njegova polazna tačka se nalazi na 1.383 metra nadomrske visine, a završna na 799. Drugi pak govore da je vodopad visok 395 metara, ali sve zavisi od načina računanja i kategorije u koju se ova prirodna atrakcija svrstava.
Movran nije vodopad stalnog karaktera. Rijetki ga mogu vidjeti i gledajući u južne stijene strašne Čvrsnice svjedočiti teško opisivoj ljepoti. Veliki Movran je zapravo ogroman sifon u kojem se voda skuplja cijele godine, da bi onda za vrijeme najvećih kiša, kada se planinski procijep potpuno ispuni, Movran eksplodirao i bljesnuo pred očima posmatrača.
Kako Movran možete vidjeti obično samo jednom u sezoni, poslije velikih kiša, onda je tada potrebno i planirati "lov" na njega. Jedinstveni prizor može trajati samo nekoliko sati, tako da i taj podatak treba uračunati u planiranje potrage.
Tako je ovog vikenda, koji je obilovao padavinama u Hercegovini, a posebno poslije informacije da je viđen, ekipa portala Klix.ba, krenula u potragu za Velikim Movranom. Imali smo sreće da je nedjelja osvanula bez kiše, a vrijeme u Drežnici bilo je ljepše i vedrije nego u Mostaru.
Tridesetak kilometara od Mostara do Drežnice i još četrdesetak minuta vožnje zaista prekrasnim kanjonom, pravi su praznik za oči i dušu. Cesta je krivudava i uska, naiđete i na pokoji odron i mjesto gdje se neki od brojnih potoka prelijevaju preko kolovoza, ali sve ostalo je savršeno.
Desno prema sjeveru gledate predivne klisure Čvrsnice, njenu gordost i stamenost, bijele vrhove nad impresivnim oštrim kamenim padinama. Lijevo, prema jugu i Mostaru, Čabulja izgleda kao grubom pilom odrezani komad nebeskog kamena. Nevjerovatan splet boja, od zelene i smeđe, do rijeke, skoro modrog kamena u visinama i bijeline vrhova koji streme prema nebu.
Lokaciju Velikog Movrana nije teško naći, mnogo je veći rizik da ga nećete zateći, da će voda presušiti, a vas ostaviti da s fotoaparatom čekate jesen i narednu sezonu kiša.
Nakon što smo se iz Donje Drežnice vozili pola sata i počeli se pitati gdje je i u kojem pravcu treba da idemo, ljubazan mještanin nam je rekao da nas očekuje još desetak minuta vožnje uzvodno do džamije i onda još jedan kilometar. Tako je i bilo.
Nakon jednog zavoja, desno od rijeke, prema sjevero-zapadu, ugledali smo snop vode koja iz maglovite visine pada u nepoznato. Potraga je došla svom kraju, a nama je preostalo samo da nađemo najbolji kadar za fotografiju i uživamo u prizoru.
Dok smo uživali u tom pravom malom čudu prirode, počeli su se razilaziti oblaci s južnih vrhova Čvrsnice, pa je slika Velikog Movrana postala potpuna. Spoj vode i kamena malo gdje može biti tako lijep kao u Hercegovini, a kada je ovako nestvaran i rijedak, čovjeku jednostavno zastane dah.
Nakon uspješne potrage, dok sabirete dojmove i razgledavate napravljene fotografije, ne možete da ne pomislite kako za neki spektakl prirodnih ljepota ne morate letjeti do Afrike ili Južne Amerike, dovoljno je da za početak istražite prvo vlastitu općinu, a možda i malo oko nje.