Tochak je drveni balans bicikl koji koriste djeca uzrasta od dvije do pet pa čak i šest godina, u zavisnosti od razvoja djeteta. Nakon ovog perioda djeca obično počnu sama tražiti bicikl koji ima pedale. Tochak se prilagođava rastu djeteta tako da je moguće podići visinu sjedišta u rasponu od 13 centimetara te podići visinu upravljača za 2,5 centimetara.
"Uz pomoć Tochka djeca uče držati ravnotežu, kao i 'kontra upravljanje' tj. da kada padaju na jednu stranu upravljač okreću na suprotnu te postižu balans. Klinci prvenstveno hodaju uspravno, ali vremenom nauče da sjede i odguruju se nogama te na kraju da se zalijeću i podižući noge 'kližu' upravljajući i održavajući ravnotežu", rekao je na početku našeg razgovora Emir Salkić.
Na ideju da napravi jedan ovakav doista neobičan bicikl dobio je kada je svom dvogodišnjem sinčiću želio kupiti upravo jedan takav bicikl. Kaže i kako se mnoge stvari u životu dese slučajno pa tako i ova. Salkić je prvo rješavao potrebu koja je prerasla u hobi, a hobi se pretvorio u biznis.
"Međutim, veći je izazov bio napraviti ga. Nakon nekoliko iteracija na papiru, po pitanju dizajna, nastao je prototip koji sam uradio na 3D printeru u upola manjoj veličini, čisto da bih provjerio kretanje upravljača, odnos između pojedinih elemenata i proporcije. Sve nepravilnosti su korigovane i izradio sam prvi prototip u drvetu te ga slomio testirajući ga svojom težinom. Bio sam uvjeren da, ako svaki dio može izdržati mene, onda će biti siguran za klince. Trebala su mi tri prototipa da dodjem do današnjeg dizajna te da svi dijelovi budu toliko čvrsti da nose stotinu kilograma", rekao je Salkić.
Specifikum ovog bicikla je što nema pedale, jer je upravo najveći problem vožnje bicikla održavanje ravnoteže.
"Prvi bicikl, poznatiji kao Draisine ili Dandy konj, koji je dizajniran u Njemačkoj prije 200 godina, bio je bez pedala. Pedale su kasnije dodate kako bi se komotnije i jednostavnije vozo bicikl", podsjeća Salkić.
Bicikl je najvećim dijelom izrađen od drveta, konretno, kako navodi Salkić, od više drvenih slojeva lijepljenih ekološkim ljepilima, što ovoj vrsti drvenog proizvoda daje veliku stabilnost i otpor na savijanje.
"Gume su izvedene od pune vulkanizirane gume, dok su spojevi izvedeni od metalnih vijaka. Karakteristika koja odlikuje Tochak je da je veza (zglob) između tijela bicikla i prednjeg dijela izvedena u tehnologiji 3D printanja, čime se također bavim u pauzama. Većina materijala se može naći u ponudi u Bosni i Hercegovini, ali se malo toga proizvodi u BiH. Drvo se dobavlja iz Austrije, vijci iz Poljske, materijal za 3D print iz Holandije, guma iz Slovenije. Jedini materijal koji se može kupiti i proizvodi se kod nas je koža kojom je tapacirana sjedalica", kaže Salkić.
Za sklapanje jedog bicikla, kada su svi dijelovi na stolu, treba otprilike 25 minuta.
"Za pripremu dijelova mi treba dva sata, jer nikada ne radim djelove za jedan bicikl, uvijek je to serija za 10-15 komada, zavisi od dijela koji se proizvodi. Uz točak svako dobije privjesak u obliku logotipa te u njemu jedan imbus ključ kojim može sastaviti ili rastaviti bicikl.
Reakcije najbližih prijatelja i porodice na Tochak su, kako nam je kazao Salkić, i više nego odlične, ali ih uvijek uzima s rezervom jer su oni najbliži pa će možda i prešutjeti neke stvari kako vas ne bi obeshrabrili. Raduje ga činjenica što je Tochak tražen i da se prodaje, kako u Bosni i Hercegovini tako i u inozemstvu, što je zapravo samo dokaz da je ovo jedan odličan proizvod u kojem klinci uživaju i koji će ostati dugo u porodici.
Na kraju našeg razgovora Salkić nam je otkrio zbog čega je svom bicklu dao ime Tochak.
"Moja nena s očeve strane je bila žena sa sela te joj je pojam bicikla bio stran. Ona ga je jednostavno zvala Točak. Ja sam naziv malo osavremenio kako bih dobio internacionalni šmek i nazvao ga Tochak", zaključio je Salkić.
Navijači iz Mostara uz Hrvatsku u Glasgowu, potvrdio je to transparent uz šahovnicu
