Zatvoreni u svoje domove i lišeni svakodnevnih rutina, mnogi su u samoizolaciji ustanovili da je vrijeme postalo čudna stvar koja se ne može odrediti kalendarom. Ako ste i dalje u pidžami i kada su upaljeni televizor i laptop, je li važno koliko je sati? Je li uopće moguće imati ispunjen vikend u karantinu?
Laurie Santos, profesorica psihologije na Univerzitetu Yale, koja predaje popularni kurs "The Science of Well-Being", kaže da su ljudi bića navika pa nam redovan raspored rada i slobodnog vremena može pomoći da smanjimo neizvjesnost, posebno u ovo već neizvjesno vrijeme, piše BBC.
U normalnim vremenima taj redovni raspored diktiraju nam vanjski faktori: raspored nastave, vrijeme prijevoza i radne obaveze. Bez toga, ljudi širom svijeta morali su na kreativnan način osmisliti kako razlikovati pauze od uobičajenog vremena.
Chaney Kourouniotis je direktorica marketinga u Seattlu za putničku kompaniju "Rick Steves Europe". Iako sada radi kod kuće, nastavila je paliti alarm kako bi mogla ustati i biti za radnim stolom u svoje redovno vrijeme. Spavanje je zadovoljstvo koje ona ostavlja za vikende.
Za one s djecom kod kuće, ležerna jutra bilo kojeg dana često ne dolaze u obzir. Emily Seftel radi u upravi međunarodne organizacije u Parizu, suprug radi u tehnici. Imaju šestogodišnjeg sina. Kako bi osigurali odmor za vikend, uveli su pravilo: svaki dan vikenda svaki roditelj dobiva tri sata nasamo.
Zašto su vikendi važni? Za razliku od 24-satne dnevne rotacije Zemlje ili njenog dugogodišnjeg putovanja oko Sunca, sedmica je čisto društveni fenomen.
Zapravo, vikend je dijelom nastao iz druge ekonomske krize. Tokom Velike depresije 1930-ih mnoge industrije koje još nisu usvojile raspored radne sedmice u trajanju od 40 sati smanjile su se na pet dana u sedmici. Do 1938. radna sedmica od 40 sati bila je zakonski propisana. Moguće je da će i ova trenutna kriza dovesti do dugogodišnjih promjena.
"Još prije pandemije koronavirusa tradicionalna radna sedmica se mijenjala", kaže profesor historije na Univerzitetu Portsmouth Brad Beaven, navodeći porast broja radnih mjesta na daljinu, samozapošljavanja i privrede.
Kako će društvo promijeniti svoje navike kao odgovor na ovu krizu, ostaje da vidimo. Studija iz 2006. godine je pokazala da ljudi koji rade na poslovima u kojima imaju malu kontrolu nad radnim uslovima, minimalna socijalna podrška i visoki psihološki zahtjevi na poslu imaju veću vjerovatnoću da će imati poremećaje mentalnog zdravlja poput depresije i anksioznosti.
Uporedite to s našom trenutnom situacijom u kojoj smo svi "zaglavili" radeći kod kuće, ne možemo provoditi vrijeme s prijateljima, voljenim osobama ili kolegama i balansiramo istovremeno potrebe posla, porodice i školske obaveze usred pandemije. Ima puno toga što ne možemo kontrolisati.
Trenutna kriza može biti prilika za promjenu stvari i stvaranje rasporeda koji će odgovarati vašim ritmovima, umjesto poslodavcu. A također možete otkriti da postoje neke stvari koje vam se sviđaju upravo takve kakve jesu.
Lalatović: Nije ni Feđa Dudić Miloš Obilić, zamislite da sam ja ovo uradio u Sarajevu
