Tradicija duga 4.000 godina: Turban kao simbol vjere, nacije i ponosa
Korištenje ovog odjevnog predmeta proširilo se na Indiju, Bliski Istok, Evropu i Afriku. Služi za zaštitu od sunca, kiše i hladnoće, ali originalno značenje nije precizno utvrđeno.
Samo su vjernici imali tu privilegiju da ga nose, dok su drugi mogli nositi, ali im je bilo naređeno da budu druge boje kako bi se razlikovali. Postoje primjeri u Egiptu i Siriji kada su u 8. stoljeću kršćani nosili plave turbane, Jevreji žute, samarićani crvene, a muslimani bijele.
U Indiji je nošenje turbana bilo dozvoljeno kraljevskoj porodici i visokim zvaničnicima sve do 16. stoljeća kada je osnovano Mogulsko carstvo. To je bio simbol statusa i često je bio ukrašen perjem pauna i ornamentima.
Islamska vladavina donijela je promjene. Turbani su postali veći od onih koje su Indijci nosili, a kada je na vlast došao jedan od najkontraverznijih careva Aurangzeb, ponovo je korišten kao sredstvo odvajanja stanovništva. Pokušao je spriječiti nemuslimane da nose turbane izdavši dekret da ga može nositi samo islamska vladajuća klasa. Ovo je izazvalo pobunu kod sikha. Nakon što je njihov lider javno pogubljen, sin mu je organizovao grupu ratnika koji su nosili turbane kako bi prekrili dugu kosu. Turbani su tada postali otpor protiv cara, simbol slobode i jednakosti.
Dolaskom Britanaca u Punjab 1845. godine dogodile su se značajne promjene u identitetu sikha. Iako su ih porazili, Britanci su bili impresionirani njihovim vojnim sposobnostima i počeli su regrutovati sikhe da se bore za carstvo. S obzirom da su u britanskoj vojsci bili i hindusi i muslimani, naređeno je svim vojnicima da nose turban kako bi bili jednaki. Oblik turbana je tada promijenjen. Sikhi su tada počeli i vezati bradu.
U Drugom svjetskom ratu vojnici su imali duže turbane (osam metara). Ukinuta je naredba za muslimane i hinduse da ih nose. To je bila prva faza ukidanja kurbana sa stanovnika Indije koji nisu sikhi.
Vremenom je turban postao viđen kao prepreka u integraciji. Sikhi su imali dvije opcije, da odrežu kosu i ostave turbane ili da nose tamnije kako ne bi privlačili pažnju. Mnogi su to uradili, ali bilo je i onih koji su se opirali sistemu. Penzionisani policijski službenik Sohan Singh Joly, koji se borio protiv odluke da se vozaču autobusa zabrani nošenje turbana na poslu, bio je jedan od njih. Nakon što su iscrpili sve metode protesta, Sohan je prijetio da će se zapaliti ako se zakon ne promijeni. Na kraju je uspio.
Ipak, nisu svi dijelili njegovo mišljenje i plašili su se da će sikhi biti optuženi za radikalizaciju. Počeli su se boriti protiv diskriminacije na sudovima. Tokom 1970-ih godina, kada je Britanija donijela zakon kojim je zabranjeno voziti motocikl bez kacige, mnogi sikhi su to odbili poštovati jer nisu htjeli skinuti turbane. Tada je donesen amandman koji je isključio njih iz zakona.
Deset godina kasnije porodica 12-godišnjeg Gurnidera Singha Mandle dobila je tužbu protiv škole u Birminghamu zbog rasne diskriminacije nakon što je odbio da skine turban. Ovaj slučaj promijenio način na koji su tretirani u Velikoj Britaniji i ubrzo su postali zaštićeni i zakonom.
Danas se u Velikoj Britaniji sikhi ne osjećaju neugodno kada nose turbane. Naprotiv, nose ih ponosno kao simbol svoje vjere i ličnosti.
