Vahida Djedović: Bh. političari su psihopate, a dijagnoza našeg naroda je teška depresija
Pored svih lifecoacheva koji vam život na silu žele obojiti ružičastim nijansama, Djedović svojim otvorenim, realnim i direktnim stavovima uči svoje klijente kako da spoznaju istinsku sreću. Pojam sreće za svakog pojedinca je drugačiji. Nekome je sreća ostvarivanje njihovih životnih ciljeva poput sklapanja braka, rađanja djece i materijalne sigurnosti. No, iako je puno ljudi koji sve svoje ciljeve ostvare, i dalje ne osjećaju pravu i istinsku sreću pa se često postavlja pitanje zbog čega je to tako.
"Ljudi žive u zabludi da su sretni ako imaju brak i djecu, a zapravo su najveća ljudska nesereća ti niski ciljevi koje su sebi postavili. I promašili. Nije nesreća postaviti visoke ciljeve i promašiti, nego postaviti niske ciljeve, ostvariti ih i uljuljkati se u takav način života. Takvi ljudi zapravo i ne žive, već životare i nikada ne ostvare svoje pune potencijale i vrijednosti", rekla je psihoterapeutkinja i književnica dr. sc. Vahida Djedović.
Upravo će zbog toga jedan od glavnih fokusa seminara biti navike sretnih ljudi među kojima su odgovornost, odluke, ciljevi, upornost, postavljanje granica i očekivanja. Na seminaru će Djedović pokušati potaknuti pojedince da pronađu svoje suštinsko biće i da vide ima li nešto što mogu ostvariti ili bar na neki način unaprijediti svoj život.
"Generalno, dijagnoza našeg društva je jedna srednje teška depresija. Najprodavaniji lijekovi u apotekama danas kod nas su Lexaurin ili Dijazepam. Ljudi će radije popiti lijek, odnosno tabletu za smirenje nego riješiti problem onako kako ga treba riješiti. Tableta je guranje stvari pod tepih. Tabletom se ništa ne rješava. Taj problem čeka sutra, prekosutra i kroz godinu, deset ako se ne riješi tada", rekla je Djedović.
Problem zapravo nastaje kada ljudi izgube svoje suštinsko ja, kada na sebe nametnu mnogo maski, što zbog odgoja, što zbog nastavnika i društva. Naš narod zbog toga vrlo često živi lažne živote, jedan od suštinskih načina da riješe problem je da nauče ići na psihoterapije, a potom da nađu vrijeme samo za sebe.
"Svakom od nas je potrebno neko vrijeme samo za sebe, da u toku dana imamo makar jedan sat samo za sebe, da razgovaramo sami sa sobom i da sebi postavljamo neka pitanja: 'OK živim tu gdje živi, živim na takav način na koji živim: Da li je to ono što mene zaista ispunjava?; Da li bih ja mogla na neki drugi način unaprijediti svoj život?; Da li sam ja dovoljno sretna?; Šta me čini sretnom?; Zašto me to čini sretnom?' Dakle, razgovor sa samim sobom je put da se otkrijemo i da spoznamo sami sebe", kaže Djedović.
Bh. političari i poremećaj ličnosti
U razgovoru nam je Djedović skrenula pažnju da živimo u društvu poremećenih ličnosti u kojem su bh. političari psihopate koje nisu sprosobne voljeti.
"Naši političari i većina ljudi koji su na tim visokim pozicijama su psihopate ili pate od nekog poremećaja ličnosti. Danas imamo društvo poremećaja ličnosti, a znamo da osobe s poremećajem ličnosti nisu sposobne ni za kakvo emocionalno vezivanje, ali znaju dobro glumiti i dobro se pretvarati", kaže Djedović.
Jedan od glavnih ciljeva bh. političara je da u društvu stvaraju razne tenzije kako bi izazvali strah kod ljudi.
"Kada se ljudi boje, njima je najlakše manipulirati. Naši ljudi često kažu: 'Dobro je, samo da se ne puca.' Dakle, rat se završio prije 25 godina, treba nastaviti živjeti. Međutim ljudi su još uvijek u strahu, a najlakši način da ljude zastrašiš jeste da ih podijeliš. Pa su nas svakako podijelili na sve moguće načine i naposljetku su nas podijelili na muškarce i na žene", ističe Djedović.
Međutim, za odlazak mladih Djedović ne krivi političare te smatra da bi mediji ipak više pažnje trebalo da usmjere na one mlade ljude koji ostaju graditi ovu zemlju.
"Naši ljudi su generalno navikli da im se sve servira. 'Završio sam fakultet, mene treba da čeka fotelja', no ne znaju da se do fotelje dolazi mukotrpnim radom. Do bilo kakvog dobrog angažmana moramo se potruditi da budemo dobri u svome poslu. Međutim, ljudi odlaze u Njemačku, i to je uredu, tamo ih čeka posao, no oni tamo nemaju tako sjajan život kakvim ga prikazuju i mi to znamo. Dok nauče jezik i prilagode se kulturi, izgube sebe, bivaju nesretni i na kraju se uvijek vrate", rekla je na kraju našeg razgovara psihoterapeutkinja i književnica Vahida Djedović.