Velike bijele ajkule iz malo drugačijeg ugla: "Pitoma" strana fascinantnih predatora

"Dok sam bio dijete, ajkule su me istovremeno i fascinirale i užasavale. Uvijek sam imao želju uživo vidjeti veliku bijelu ajkulu, a na otok Guadalupe sam krenuo 2006. godine naoružan samo malom kamerom, nisam mislio kako ću se ponovo vratiti. Nakon tog prvog puta, bio sam navučen", priča ovaj fotograf.

Kaže kako je prva stvar koju je primijetio tokom svog prvog putovanja to da se ajkule nisu ponašale na agresivan način na koji su predstavljene u filmovima, uključujući i neke dokumentarce.

Probst se u vodi nalazio u zaštitnom kavezu i na taj je način fotografisao ove fascinantne životinje bez bojazni od napada. Ipak, kako kaže, ajkule nisu uopšte pokazivale nikakav interes za ronioce na agresivan način, te su uglavnom plivale mirno i "gledale svoja posla".

"Nemaju crne oči, kako je to prikazano u filmovima, nego plave i vrlo često će vam priči i gledati vas, što je zapravo jedinstven osjećaj", kaže ovaj fotograf.

Fotograf kaže kako se nastojao fokusirati na to da zabilježi svakodnevni život bijelih ajkula, a ne samo trenutke u kojem hvataju plijen i jedu, te je imao želju da na ovaj način prikaže njihove karaktere i individualnost, pa je tako svakoj od fotografiranih ajkula dao ime.

"Veliku popularnost uglavnom imaju fotografije na kojima su ajkule širom otvorenih usta, te napadaju plijen. To nije jedini način na koji sam ih ja doživio. Naprotiv", kaže fotograf.