BiH koristi 40 posto više antidepresiva nego ranije: Kako psihoterapija može pomoći?
Održavanje redovne brige o zdravlju u smislu prevencije raznih fizičkih oboljenja, povremene posjete ljekaru, kao i dentalna higijena prihvaćeni su oblici brige o zdravlju, no briga o mentalnom zdravlju i traženje pomoći od stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja (psihoterapeuta, psihijatara, psihologa, socijalnih radnika…) još uvijek se nažalost smatraju tabuima u našoj sredini.
O ovoj smo temi razgovarali sa geštalt psihoterapeutkinjom Mirelom Badurinom, doktoranticom zdravstvenih nauka iz Sarajeva.
Skloni smo tome da svoju patnju skrivamo od drugih
Psihoterapeutkinja Mirela Badurina navodi kako smo često skloni da simptome patnje sakrijemo od drugih, a osobe koje imaju problema sa mentalnim zdravljem uglavnom to skrivaju zbog osjećaja stida, neadekvatnosti i srama od stigme.
"Iz tog razloga često ne traže pomoć, a time zasigurno doprinose i povećanju rizika za nastajanje psihičkih poremećaja i bolesti. Neodgovornost prema sopstvenom mentalnom zdravlju doprinosi razvoju vrlo neprijatnih posljedica, ne samo po mentalno zdravlje, nego i fizičko zdravlje pojedinca", navodi Badurina u razgovoru za Klix.ba.
Pojašnjava kako se ranije smatralo kako kako postoje dvije skupine ljudi - oni "zdravi koji nemaju problema", te oni "bolesni" koji imaju velikih problema, te kako između toga postoji ogroman prostor sivila.
Svako od nas ima potencijal i za zdravlje i za bolest
"Danas znamo da to nije tako i da svako od nas ima potencijale i za zdravlje i za bolest. Psihičke smetnje imamo svi, u svakoj dobnoj skupini. Svako od nas može osjetiti stanja nelagode, uznemirenosti, napetosti koje su najčešće uvjetovane okolinskim faktorima i to je prolaznog karaktera. Međutim, preokupiranost današnjeg čovjeka da teži idealu, sreći, zadovoljstvu, uspjehu, ali i stigma o mentalnim problemima, može pojedinca duže zadržati u stanju napetosti i nelagode koje na kraju mogu rezultirati psihičkim poremećajem. Tada ponašanje počinje odstupati od uobičajenog ponašanja pojedinaca, te ometa i narušava njegovo/njeno emocionalno, kognitivno i socijalno funkcioniranje. Kada osoba pati, pate i njeni članovi porodice, ali i njeno/njegovo okruženje", pojašnjava Badurina.
Navodi kako su mentalni poremećaji povezani i sa drugim zdravstvenim problemima, a kada posmatramo troškove tretmana, spadaju među najskuplje bolesti za liječenje.
"Danas je psihoterapija, kao oblik pomoći, u svijetu sve traženija. Kaže se da je psihoterapija predobra, da bi bila rezervirana samo za "bolesne". I zaista, dobrobiti psihoterapije su brojne. Psihoterapija predstavlja preciznu terapijsku intervenciju koja ne mora da poznaje biološke procese da bi ih mijenjala. Dok lijekovi djeluju od promjene biologije u mozgu ka promjeni u ponašanju osobe koja pati, psihoterapija djeluje obrnutim pravcem. Najčešći prvi izbor intervencije je psihoterapija, posebno kada su u pitanju djeca i adolescenti, te osobe koje imaju simptome psihičkih smetnji i poremećaja. Kada osoba pati od psihičke bolesti, kombinacija farmakoterapije i psihoterapije daje najbolje rezultate. Briga o mentalnom zdravlju se može uporediti sa procesom svjesnosti i procesom sazrijevanja, te je dio odgovornosti svakog pojedinca za kreiranje vlastitog života."
"Naučnici ističu kako su mentalni poremećaji češći uzrok obolijevanja i preranog umiranja nego tjelesne bolesti, te procjenjuju da će depresija kroz idućih pet godina biti drugi, a do 2030. godine prvi vodeći uzrok globalnog opterećenja bolestima. Sve navedeno ukazuje na potrebu za ulaganjem i brigom o mentalnom zdravlju. Rano otkrivanje i liječenje, te rehabilitacija i unapređenje mentalnog zdravlja, a time i općeg zdravlja, zasigurno doprinosi dobrobiti i ekonomskoj koristi pojedinca, ali i društva. Dakle, briga o mentalnom zdravlju treba biti faktor stvaranja boljeg života", poručuje Mirela Badurina u razgovoru za Klix.ba.
Zbog čega ljudi najčešće traže pomoć?
Iz njenog dosadašnjeg iskustva u psihoterapijskoj praksi, Badurina navodi kako ljudi traže pomoć prvenstveno jer se osjećaju loše, a najčešće je to zbog osjećanja potištenosti, bezvoljnosti, bespomoćnosti, tuge, ljutnje, ili pak zbog misli o neuspjehu, o propasti, neadekvatnosti.
"Često se potraži psihoterapijska ili savjetodavna pomoć jer postoji problem u ponašanju ili sukobima sa drugima. Često roditelji dovedu dijete-adolescenata, jer odbija da ide u školu, ima probleme sa učenjem, (samo)destruktivnim ponašanjem, ili se često žali na somatske probleme, glavobolje, stomakobolje, probavne smetnje. Vrlo često potraži se pomoć radi partnerskih problema i visokokonfliktnih razvoda. Ponekada vijest o hronočnoj, kompleksnoj i prognostički neizvjesnoj bolesti dovedu osobu i porodicu u psihoterapijski prostor", govori Badurina i dodaje kako psihoterapijsku pomoć, iz njenog iskustva, najčešće traže oditelji jer primjećuju promjene u ponašanju kod svoje djece, adolescenta, te odrasli, najčešće u dobi od 30-55 godina.
Donedavno su žene bile te koje su češće tražile psihoterapiju u odnosu na muškarce, međutim, u posljednje se vrijeme, navodinaša sagovornica, uočava promjena ovog trenda, pa možemo reći da gotovo podjednako i muškarci i žene traže psihoterapiju kao oblik pomoći za kvalitetniji i zdraviji život.
