Botoks kao lijek za migrenu: Neočekivani tretman koji pomaže kod hronične glavobolje
Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) 2010. godine odobrila je botoks za liječenje hronične migrene, nakon što su brojne studije pokazale da je efikasan. Iako ideja o injekcijama toksina može biti zastrašujuća, rizici od botoksa za migrene su mali.
Prije botoksa, postojale su različite klase lijekova (beta-blokatori, antidepresivi i antikonvulzivi), a svi imaju sistemske nuspojave. Prednost botoksa je što djeluje lokalno bez ovih nuspojava.
Tokom tretmana, profesionalci ubrizgavaju botoks u mišiće lica, vlasišta, vrata i ramena. Tamo ulazi u nervne završetke blizu mjesta uboda i remeti poruku o boli u mozgu.
Najčešća nuspojava botoksa je bol ili otok na mjestu uboda. U rijetkim slučajevima, ljudi prijavljuju spuštene oči ili slinjenje, ali većina nuspojava je privremena i nestaje u roku od nekoliko dana.
Injekcije botoksa za migrene se obično dešavaju svaka tri mjeseca, što sprečava pacijente da razviju antitijela na toksin. Dug interval između tretmana botoksom također olakšava pacijentima da upravljaju svojom njegom.
Većina drugih lijekova zahtijeva dnevno korištenje tableta koje ljudi mogu zaboraviti uzeti. Za mnoge pacijente migrene na kraju nestanu, a tretmani botoksom se smanjuju.
Botoks generalno nije doživotni tretman, međutim, neki pacijenti mogu imati oblik hronične migrene koja se pogoršava kada se liječenje prekine, pa će možda biti potrebna produžena upotreba.
Iako botoks može biti standard za osobe koje pate od hronične migrene, nije nužno za svakoga.
Ljudi sa poremećajima mišića ili nerava, kao što je ALS (Lou Gehrigova bolest), trebali bi biti oprezni s botoksom. Iako je rizik mali, botoks može povećati rizik od otežanog gutanja ili disanja za one s već postojećim neuromišićnim stanjima.
Trudnoća je uvijek pitanje o kojem treba razgovarati sa svojim ljekarom, pogotovo jer su hronične migrene češće kod žena.
Treba istaći da se sve treba raditi samo u konsultaciji sa ljekarom, a ne na svoju ruku.
